Softver za praćenje – odnosno softver koji je instaliran na uređaj za prijenos informacija o lokaciji ili povijesti tog uređaja – postaje sve napredniji kako se tehnologija razvija. Prvi softverski programi za praćenje osmišljeni su za praćenje individualnog pristupa Internetu, vođenje dnevnika posjećenih stranica i vremena provedenog na internetu. Ove vrste softverskih programa i dalje su popularne, ali internetska povijest više nije jedina vrsta praćenja koja se provodi. Programi za praćenje sadržaja vode zapisnike pritisaka na tipke i mogu bilježiti bitne unose u web stranice i aplikacije, na primjer. Na mobilnim uređajima softver se može koristiti za praćenje, između ostalog, lokacije, kretanja i kretanja.
Većina softvera za praćenje temelji se na internetu, što znači da radi preko internetskog preglednika ili putem njega. Internetski protokol ili IP, softver za praćenje je najjednostavniji primjer. Kada se računalo spoji na Internet, dodjeljuje mu se privremena IP adresa, obično sastavljena od brojeva, koja služi kao mrežni identifikator tog računala. Program za praćenje IP-a instaliran na računalu pratit će gdje se ta adresa vidi na mreži i pratit će sve obrasce korištenja weba povezane s njom.
Softver za praćenje vremena radi slično. Praćenje vremena obično prati količinu vremena koju određeni korisnik provodi na mreži i koliko vremena taj korisnik provede na bilo kojoj stranici. Praćenje na temelju korisnika obično se vrši na temelju identifikacije za prijavu, a ne IP identifikacije.
Programe za praćenje IP-a može namjerno instalirati na računalo netko poput roditelja ili supružnika, ili se mogu potajno preuzeti s web stranice, obično bez znanja ili pristanka korisnika računala. Tajna preuzimanja općenito su dizajnirana za hvatanje osjetljivih informacija koje korisnici mogu upisati na Internet, kao što su lozinke e-pošte ili podaci o bankovnom računu. Većina jurisdikcija ima stroge zakone koji zabranjuju preuzimanje bilo kakvog softvera za praćenje bez izravnog pristanka vlasnika računala. Međutim, ove zakone može biti teško provoditi kada se preuzimanja možda neće primijetiti dok se ne napravi ozbiljna šteta.
Vlasnici računala također mogu odlučiti instalirati programe za praćenje na prijenosnu računalnu opremu koja je dizajnirana za praćenje fizičke lokacije u slučaju gubitka ili krađe. U tom slučaju softver miruje na računalu sve dok se ne prijavi nestanak uređaja; zatim se softver daljinski aktivira i može pružiti trenutačno praćenje lokacije. Ova vrsta mogućnosti praćenja popularna je među korporacijama koje izdaju prijenosna računala i palm računala zaposlenicima, osobito kada se radi o onima koji rade s osjetljivim osobnim ili financijskim podacima. Većina softvera za praćenje lokacije temelji se na softverskoj tehnologiji za GPS praćenje, što znači da uređaj ne mora biti povezan s internetom ili čak uključen u većini slučajeva kako bi praćenje funkcioniralo.
GPS programi za praćenje također su popularni u mobitelima i drugim prijenosnim tehnološkim uređajima. Većina pametnih telefona opremljena je dodatnim softverom za praćenje kretanja, ali u mnogim jurisdikcijama ovaj softver može aktivirati samo osoblje hitne pomoći, poput policije ili medicinskih timova, u slučaju krize. Ipak, neki komercijalno dostupni programi i aplikacije korisnicima telefona omogućuju preuzimanje programa za praćenje koji mogu pratiti lokaciju telefona u svemiru ili pratiti njegovu upotrebu, uključujući birane brojeve, poslane tekstualne poruke i posjećene web stranice.