Niska latencija je niže vremensko kašnjenje u računalnom sustavu ili komunikacijskoj mreži. Najčešće se koristi u odnosu na količinu vremena potrebnog mrežnom paketu da napravi povratno putovanje od računala koje šalje do računala primatelja putem mrežne veze. U drugim slučajevima upotrebe, može se odnositi na količinu vremena potrebnog podacima da se usmjere u i iz memorije s slučajnim pristupom (RAM) računala.
Korištenje ping testa najpouzdanija je metoda za određivanje kašnjenja u mrežnoj komunikaciji. Izračunavanje latencije na računalnoj mreži uključuje bilježenje vremena potrebnog pingu da stigne na odredište i vrati se. To može varirati ovisno o brojnim varijablama, uključujući doba dana, vrstu mreže, udaljenost do odredišta i još mnogo toga. Obično se šalje određeni broj pingova, a latencija je prosjek koji se temelji na zbrajanju vremena povratnog putovanja svakog pinga.
Niska latencija vrlo je korisna u brojnim scenarijima, ali nema nikakve veze s masovnim prijenosom podataka. Veza će se možda morati povezati s hostom samo jednom da preuzme veliku datoteku, čija brzina ne ovisi o vremenskom kašnjenju u komunikaciji naprijed-natrag s izvorom. Poželjniji scenariji za nisko kašnjenje su, dakle, gdje je potrebna višestruka, ponovljena komunikacija s odredištem.
U komunikacijama putem internetskog protokola (VoIP), tako mala latencija je korisna jer je glasovne podatke potrebno slati naprijed-natrag iznimno visokim brzinama kako bi se izbjeglo kašnjenje u razgovoru. To vrijedi i za određene vrste umreženih aplikacija kao što su masovne online igre za više igrača (MMO) i trgovanje u stvarnom vremenu na tržištima. U igranju, klijent koji igra igru mora biti u mogućnosti ažurirati svoju lokaciju unutar igre kontinuirano tijekom igre. Veća latencija stvara zaostajanje u izvedbi igre za igrača, budući da poslužitelj na kojem se igra igra nije u mogućnosti ažurirati poziciju igrača tako brzo. Druge mrežne aplikacije, kao što su one koje koriste dnevni trgovci, smatraju poželjnim nisko kašnjenje u mogućnosti ažuriranja i modificiranja trgovačkog portfelja što je brže moguće kako bi išli ukorak s nekim visokofrekventnim tržištima.
Iako se većina rasprava o kašnjenju vrti oko računalnog umrežavanja, specifični hardver unutar računala također može imati koristi od niske latencije. RAM računala jedan je primjer u kojem vrijeme potrebno da se podaci dodaju ili uklone iz memorijskog stupca može poboljšati performanse. To se naziva latencijom adrese stupca (CAS), gdje uređaj u računalu koji se zove memorijski kontroler usmjerava podatke u određene stupce u RAM-u i iz njih. Neki memorijski kontroleri nalaze se na matičnoj ploči računala, dok su drugi poboljšali latenciju implementirajući ih na središnju procesorsku jedinicu (CPU).
Druga implementacija računalnog hardvera koja poboljšava kašnjenje je u nekim perifernim audio uređajima. Neki proizvođači koriste posebne upravljačke programe za svoje kartice za proširenje koji zaobilaze operativni sustav. Audio softver koji je usklađeniji s ovim posebnim upravljačkim programima uređaja tada postiže nižu latenciju u isporuci zvuka iz programa kroz uređaj u uši korisnika.