Računalna etika odnosi se na etička načela usmjerena na to kako se krajnji korisnici, programeri i drugi koji su uključeni u korištenje i razvoj računalnih programa i opreme odlučuju ponašati prilikom korištenja računalne tehnologije. To uključuje način na koji se ti pojedinci odlučuju ponašati i njihovu upotrebu programa i drugih računalnih resursa u online okruženju. Etika ovog tipa često se bavi pitanjima kao što su prava na privatnost, poštivanje intelektualnog vlasništva i općenito prevođenje moralnih načela koja se uobičajeno nalaze u bilo kojem etičkom kodeksu u okruženje temeljeno na računalu.
Kao i kod bilo koje vrste etičkog kodeksa, računalna etika mora se odnositi ne samo na odabir sudjelovanja u određenim radnjama, već i na suzdržavanje od drugih. Na primjer, ova bi etika natjerala korisnike da s drugima dijele podatke koji se smatraju javnom domenom. Istodobno, ta ista etika bi spriječila dijeljenje podataka koji se smatraju vlasničkim. Iz ove perspektive, računalna etika se može promatrati kao činiti pravu stvar u pravo vrijeme.
Postoji niz problema koji zahtijevaju korištenje računalne etike. Na primjer, odgovarajuća etika zahtijevala bi da se ne umnožava i ne distribuira vlasnički softver drugima, bez izričitog dopuštenja subjekta koji posjeduje autorska prava na taj softver. U slučaju intelektualnog vlasništva, pojedinci koji imaju pristup tom vlasništvu uz dopuštenje za korištenje tih podataka u sklopu svog rada ne bi te podatke prosljeđivali drugima koji nisu ovlašteni. To znači da ako je program razvijen za unutarnju upotrebu od strane tvrtke, zaposlenici neće dijeliti taj program s bilo kim izvan tvrtke osim ako im se ne da dopuštenje.
Računalna etika vrijedi za svakoga tko koristi računalo. To znači da pojedinci koji žele prakticirati etičko ponašanje neće pokušavati pristupiti računima e-pošte drugih bez dopuštenja, sudjelovati u neovlaštenim hakerskim aktivnostima i neće pokušavati osigurati vlasničke podatke u svrhu iskorištavanja tih podataka. Baš kao što opća etika zahtijeva da ljudi ne pokušavaju dobiti pristup privatnim dokumentima drugih, isti se koncept prevodi u elektronički svijet, pri čemu korisnici odlučuju poštivati privatnost svih ostalih koji koriste elektroničku tehnologiju.
Kršenja računalne etike ponekad se rješavaju zakonima i propisima, ali u drugim slučajevima ne moraju biti kaznena djela koja se mogu lako procesuirati. Činjenica da postoje oni koji odlučuju ne etičko ponašanje pri korištenju računalnih sustava dokazuje sve veća potražnja za antivirusnim softverom, programima za zaštitu od špijunskog softvera i drugim resursima dizajniranim da spriječe neovlašteni pristup podacima. Kao i kod svakog etičkog kodeksa, računalna etika usredotočuje se na pošteno i otvoreno ophođenje s drugima, poštivanje granica i općenito poštivanje prava drugih da svoje informacije čuvaju privatnima ako tako žele.