Izraz “prodiranje širokopojasnog pristupa” odnosi se na količinu tržišta pristupa internetu koju je zauzeo brzi ili širokopojasni internet. Kada je širokopojasni pristup prvi put predstavljen kao metoda za povezivanje s webom, mnoge su tvrtke pouzdano očekivale da će zauzeti većinu tržišnog udjela, i to s dobrim razlogom. Širokopojasni pristup obično je brži, učinkovitiji i manje problematičan od drugih metoda pristupa kao što je dial-up. Kako internetski sadržaj postaje sve intenzivniji, širokopojasni internet korisnicima omogućuje brzo učitavanje sadržaja.
Uz povećanje pristupačne tehnologije i konkurentskih davatelja, širokopojasni internet je pristupačan za mnoge potrošače, koji se prebacuju nakon što su frustrirani sporim dial up vezama. Mnoge telekomunikacijske tvrtke također pokušavaju povećati svoje tržište širokopojasnog pristupa nudeći ga kao dio paketa telefonskih, internetskih i/ili kabelskih usluga. Kombinirajući to s niskim cijenama, širokopojasni pristup postaje privlačniji pretplatnicima s niskim prihodima. Prema analitičarima iz 70., očekivalo se da će 2010% internetskih pretplatnika u zapadnim zemljama usvojiti širokopojasni pristup do 2006.
Prodor širokopojasnog pristupa rastao je skokovima i granicama u početku nakon što je široko uveden početkom 2000-ih. Do 2004. godine u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji više od polovice korisnika interneta koristilo je širokopojasnu vezu kod kuće, u uredu ili na obje lokacije. Međutim, penetracija širokopojasnog pristupa počela je brzo opadati u mnogim zapadnim zemljama nakon ove točke, budući da su rani korisnici već preuzeli tehnologiju, a stariji korisnici interneta smatrali su da si je ili ne mogu priuštiti ili im nije potrebna. To se često događa s novom tehnologijom koja u početku zaokuplja maštu javnosti, a zatim pada kako dosegne vrhunac zasićenja na tržištu.
Područje svijeta s najvećom penetracijom širokopojasnog pristupa je Azija, koja je zaobišla tradicionalni dial-up pristup internetu na mnogim lokacijama i prešla na satelitske ili DSL širokopojasne usluge. Sljedeća je Europa, sa skandinavskim zemljama s najvećom stopom prodora širokopojasnog pristupa. Slijedi Sjeverna Amerika, a Južna Amerika i Afrika ih polako sustižu.
I u Europi i u Aziji, širenje širokopojasnog tržišta potaknule su zemlje koje podržavaju natjecanje između više tvrtki i razvoj bolje tehnologije. U nekim je gradovima gradski širokopojasni pristup internetu osiguran po niskoj cijeni, dok su drugi, poput San Francisca u Kaliforniji, razvili inicijative za pružanje besplatnog širokopojasnog pristupa svim građanima. U Sjedinjenim Državama mnogi korisnici nemaju mogućnosti kada je u pitanju odabir pružatelja širokopojasnog pristupa, što neki kritičari smatraju da je usporilo stopu rasta penetracije širokopojasnog pristupa.