Računala se redovito koriste za stvari kao što su posao, škola ili slobodne aktivnosti. Ove aktivnosti, iako naizgled bezopasne, mogu rezultirati hakiranjem računala. Instaliranje antivirusnog softvera, izbjegavanje P2P softvera za dijeljenje datoteka, brisanje e-pošte od nepoznatih pošiljatelja i korištenje složenih lozinki svi su načini na koje se računala mogu zaštititi od hakera.
Kada računalo radi bez antivirusnog softvera, veće su šanse da hakeri mogu upasti putem internetske veze i ukrasti osobne podatke. Antivirusni softver blokira hakere da učitavaju zlonamjerne datoteke na računalo osobe. Radi dodatne sigurnosti, internetske veze mogu se zaštititi od hakera omogućavanjem vatrozida računala.
P2P softver za dijeljenje datoteka često se koristi za hakiranje računala. Ovaj se softver obično koristi za dijeljenje filmova i glazbe. Ovim filmskim i glazbenim datotekama ponekad može biti priložen zapisivač pritiska, što mnogi ljudi nisu svjesni. Držači tipki prenose sve što je upisano na jednom računalu na računalo hakera, što ponekad može dovesti do krađe identiteta.
Nije neuobičajeno da se na e-mail adresu šalju poruke od nepoznatih pošiljatelja. U takvoj situaciji ove e-poruke ne bi trebalo otvarati jer se često koriste u hakiranju računala kako bi se dobio pristup informacijama o osobi. To je osobito istinito ako e-poruka sadrži privitak. Umjesto toga, sumnjive e-poruke treba izbrisati nakon primitka. Razni davatelji usluga e-pošte također imaju filtere privatnosti koji mogu pregledati takve e-poruke.
Računalo se često koristi za privatne podatke kojima je za pristup potrebna lozinka. Online računi koji zahtijevaju lozinke mogu biti ugroženi, osobito na mjestima gdje se pohranjuju financijski podaci. Općenito, treba izbjegavati lozinke s lako prepoznatljivim informacijama, kao što su imena i rođendani. Umjesto toga, ljudi se mogu zaštititi od računalnih hakera korištenjem mješavine brojeva i slova u kombinacijama koje bi hakeru bilo teško shvatiti.
Bežične mreže često su meta hakiranja računala. Kada se prvi put instaliraju, obično nemaju sigurnost. Haker koji se nalazi u istom području kao i nezaštićena bežična mreža može upasti u tu mrežu kako bi dobio informacije. Bežična mreža može se osigurati prijavom na njen usmjerivač i postavljanjem sigurnosti tako da je za pristup mreži potrebna lozinka.
Hakiranje računala redovito koristi nove viruse. Kao rezultat toga, svaki sigurnosni softver koji se nalazi na računalu trebao bi se redovito ažurirati, primjerice tjedno. Većina softvera ažurirat će se sam, ali u nekim slučajevima može zahtijevati i ručna ažuriranja.