Postoji mnogo različitih vrsta računalnih sigurnosnih rizika kojih bi tvrtka ili pojedinačni korisnik računala trebali biti svjesni, iako se većina njih može kategorizirati kao vanjske ili unutarnje prijetnje. Vanjske prijetnje su one koje dolaze izvan sustava, kao što je haker koji napada tvrtku s kojom nema drugog kontakta ili širenje virusa ili drugog zlonamjernog softvera putem računalnog sustava. Unutarnji sigurnosni rizici su oni koji dolaze iz tvrtke ili sustava, kao što je krađa informacija od strane zaposlenika iz tvrtke ili nepažnja koja dovodi do krađe podataka.
Neki od najštetnijih i najopasnijih vrsta računalnih sigurnosnih rizika su oni koji dolaze izvan sustava. Velika korporacija, na primjer, može održavati niz poslužitelja za pohranu podataka i hosting web stranica tvrtke i drugih materijala. Hakeri izvan te tvrtke mogu napasti te sustave raznim metodama, obično za ometanje aktivnosti ili dobivanje informacija. Ovi napadi mogu rezultirati velikim gubitkom zbog gubitka produktivnosti, prekida interakcije s klijentima i krađe podataka.
Također postoji niz neciljanih sigurnosnih rizika koji mogu doći iz vanjskih izvora. Iako će haker možda morati ciljati i napasti određenu tvrtku ili poslužitelj, virusi i drugi zlonamjerni softver mogu ući u sustav bez znanja zaposlenika tvrtke. Ovi rizici su uvijek prisutni i od njih bi se trebala braniti tvrtka ili korisnik osobnog računala kako bi se osiguralo da resursi ne budu izgubljeni ili ugroženi za buduće napade.
Rizici interne računalne sigurnosti mogu biti jednako opasni za tvrtku, a možda ih je još teže locirati ili zaštititi od njih. Nezadovoljni bivši ili sadašnji zaposlenici, na primjer, mogu procuriti na internetu informacije u vezi sa sigurnošću ili računalnim sustavom tvrtke. To može vanjskim napadačima, kao što su hakeri, dati unutarnje informacije kako bi lakše prodrli u sustav i prouzročili štetu. Zaštita od ove vrste ponašanja često zahtijeva pažljive postupke za zapošljavanje sigurnosnog osoblja i ažuriranja sustava nakon otkaza zaposlenika.
Zbog nepažnje mogu nastati i drugi interni rizici za sigurnost računala, što može rezultirati teškim posljedicama. Korporativni službenik, na primjer, može zaboraviti svoj laptop koji sadrži privatne podatke u javnom zrakoplovu nakon iskrcavanja. Ako netko drugi pronađe ovo prijenosno računalo, on ili ona će možda moći upotrijebiti podatke na njemu za krađu identiteta ili na drugi način nanijeti štetu tvrtki ili privatnim osobama. Ove vrste rizika za računalnu sigurnost su nepredvidivi i mogu se izbjeći samo kroz edukaciju zaposlenika i službenika tvrtke o sigurnim računalnim praksama.