Iako je najčešća vrsta memorije računala memorija s slučajnim pristupom (RAM), postoje mnoge druge vrste memorije koje se mogu koristiti na računalu. To uključuje predmemoriju, flash memoriju i pohranu datoteka. Memorijska arhitektura se odnosi na kombinaciju različitih tipova memorije kako bi se uravnotežila izvedba računala bez ugrožavanja pouzdanosti pohrane ili povećanja troškova računala. Općenito, različite vrste memorije funkcioniraju u hijerarhiji u rasponu od brze i skupe do sporije i manje jeftine. Memorijska arhitektura radi kako bi osigurala da računalo ima mješavinu svih vrsta memorije, održavajući hardver računala što je moguće uravnoteženijim i isplativijim.
Osim što se razlikuje na temelju cijene i brzine, memorija se također razlikuje na temelju trajnosti. Standardna RAM memorija u računalu je dinamički oblik memorije, što znači da zadržava informacije samo dok je računalo uključeno. To predstavlja očiti problem kada je u pitanju čuvanje informacija na računalu nakon ciklusa uključivanja i isključivanja, jer bi se bez postojanijeg oblika memorije sve informacije na računalu izgubile u slučaju nestanka struje. Memorija za pohranu datoteka unutar računala — najčešći primjer toga je tvrdi disk — pruža relativno sporu, ali stabilnu metodu za čuvanje informacija na računalu nakon isključivanja.
Registri procesora i cache memorija općenito su najbrži i najskuplji. Lociranjem ovih vrsta memorije na čipu fizičkog procesora, vrijeme prijenosa i latencija za ove vrste memorije su iznimno mali. To znači da informacije mogu putovati do i iz ovih vrsta memorije u tren oka, što ih čini učinkovitima za držanje informacija i varijabli dok procesor aktivno radi na određenom problemu.
RAM je na sljedećoj razini, i jeftiniji i sporiji od procesorskih registara i cache memorije. To je povezano s procesorom preko prednje strane sabirnice, što znači da se latencija povećava dok se brzina smanjuje u usporedbi s registarskom i cache memorijom. Trošak se također značajno smanjuje, čineći RAM najisplativijim oblikom dinamičke memorije u arhitekturi memorije.
Konačno, virtualna memorija i mjesta za pohranu datoteka općenito se drže na tvrdom disku. Virtualna memorija je dio tvrdog diska koji operacijski sustav računala tretira kao RAM. Stotine i stotine gigabajta pohrane na tvrdom disku mogu se kupiti za isti iznos kao samo četiri do osam gigabajta RAM-a, što ga čini najboljim mjestom za trajnu masovnu pohranu na memorijskoj arhitekturi računala.