Računalna grafika odnosi se na prilično široko područje digitalnog stvaralaštva koje se prvenstveno odnosi na korištenje računala i softverskih programa za stvaranje vizualnih medija. Ponekad se jednostavno naziva CG, računalna grafika može uključivati još dvodimenzionalne (2-D) i trodimenzionalne (3-D) slike, animirane radove, interaktivne medije poput videoigara i gotovo sve ostalo što je vizualno angažiran i kreiran korištenjem računala. Ove vrste grafike često se nalaze u specijalnim efektima za filmske i televizijske programe te za osobna računala (PC) i video igrice.
U velikom smislu, gotovo sve slike stvorene i korištene u svim oblicima medija vjerojatno će biti računalna grafika. Dok se ručno nacrtana umjetnička djela još uvijek koriste u neke svrhe, većina finaliziranih umjetnina koje su kreirali grafički dizajneri za upotrebu na web stranicama, korporativnim logotipima i oglašavanju stvara se pomoću računala. Prednosti digitalnih medija, poput jednostavnog transporta, ispisa i uređivanja, učinile su druge oblike vizualnog stvaranja manje privlačnim mnogim profesionalnim umjetnicima. Čak se i formati poput stripova često stvaraju skeniranjem ručno nacrtanih slika u računalo i korištenjem ilustracijskih programa za tintu, boju i dovršetak finalizirane stranice.
Za filmske i televizijske specijalne efekte radi se velik dio računalne grafike. Ove se vrste grafike često stvaraju u nastojanju da se naprave realistične ili fotorealistične kreacije koje se neprimjetno uklapaju u scenu koja je snimljena ili snimljena. To može uključivati eksplozije, divovske robote, vanzemaljska stvorenja i potpuno digitalne sekvence radnje u kojima zapravo ništa nije snimljeno, a cijela scena je stvorena na računalu. Često kreirana od strane timova od nekoliko desetaka ljudi, ova računalna grafika obično postavlja vrhunac za druge tvrtke i oblike vizualnih medija. Dok su neki kritičari osuđivali korištenje računalne grafike, mnogi filmaši smatraju da su digitalne slike samo još jedan kreativni alat koji im je na raspolaganju.
Računalne igre i video igre gotovo su u potpunosti sastavljene od računalne grafike. S uvođenjem formata kompaktnih diskova (CD) za pohranu videoigara 1990-ih, postojale su neke igre koje su koristile video snimke ljudi uživo pomiješanih s digitalnim slikama. Oni su, međutim, bili prilično neuspješni, a industrijski standard tradicionalno je bio korištenje računalne grafike za stvaranje likova, okruženja i akcije. Iako su sofisticiranost i složenost slika koje je stvorila industrija videoigara uvelike napredovale od najranijih igara, principi i dizajn igara ostali su prilično dosljedni.