Koncept digitalne privatnosti najbolje se može opisati kao zaštita podataka privatnih građana koji koriste digitalne medije. Međutim, kada ljudi govore o digitalnoj privatnosti, često je misle u smislu njezine povezanosti s korištenjem interneta. Unatoč tome što je to popularno i često zapaljivo pitanje, prepreka definiranju što digitalna privatnost zapravo jest može spriječiti rješavanje.
Digitalna privatnost usredotočuje se na činjenicu da korištenje digitalnih medija za vođenje poslova, bilo osobnih ili profesionalnih, može ostaviti digitalne otiske. Na primjer, mnogi korisnici interneta ne shvaćaju da se podaci o njima i njihovim navikama korištenja interneta neprestano bilježe i pohranjuju. Računalna adresa internetskog protokola (IP) može se pratiti do određenog korisnika i, kao takva, mogu se pratiti njegove navike gledanja web stranice. Informacije kao što su datum i vrijeme njegovih pretraživanja, koji je preglednik koristio za pristup web stranicama, pa čak i koliko dugo je pregledavao web stranice, mogu se zadržati na poslužiteljima tražilice. Poslužitelji se mogu razlikovati u duljini vremena u kojem pohranjuju ove informacije prije nego što ih izbrišu.
Digitalna privatnost može se proširiti i na korištenje naziva domena. Mnogi vlasnici domena poduzimaju dodatne korake kako bi zaštitili svoje podatke korištenjem usluga privatnosti domene, ali uspjeh takvog manevra je upitan. Na primjer, neke tvrtke koje su specijalizirane za privatnost domene trebaju samo primiti telefonski poziv u kojem se traže podaci o vlasniku domene prije nego što ih dostave. Također, ako vlasnik web-mjesta odustane od korištenja usluga privatnosti domene, njegovo ime, adresa, adresa e-pošte, telefonski broj i drugi povezani detalji unose se u javnu WHOIS bazu podataka i može ih pozvati svatko tko to traži.
Određene web stranice koje su specijalizirane za prikupljanje informacija iz različitih izvora kako bi korisnicima pružile profile privatnih građana također su razlog za zabrinutost među zagovornicima digitalne privatnosti. Ove web stranice mogu vraćati puna imena, datume rođenja, adrese, pseudonime, slike i karte domovima upitanih ljudi i još mnogo toga. Osim toga, ove web stranice mogu detaljno opisati povijest pojedinca. Nije neuobičajeno naići na informacije koje detaljno opisuju posljednjih 10 godina života ispitivane osobe.
Iako je digitalna privatnost pitanje koje ostaje u prvom planu razmišljanja mnogih privatnih građana dok pokušavaju navigirati internetom i prihvatiti novu tehnologiju, službena i potpuna zaštita ostaje izvan dosega. To je zato što ideja privatnosti u tehnološkom – i, prema tome, stalno evoluirajućem – krajoliku nastavlja mijenjati značenje. Prije nego što se problem može riješiti, mora postojati jasna definicija što znači privatnost u digitalnom svijetu.
Rasprava o digitalnoj privatnosti bjesni i nastavit će se sve dok tehnologija bude napredovala. Korisnici interneta uvijek će ostati pri svom pravu na privatnost, kao i pri svom pravu na javno dostupne informacije. I dalje se postavljaju pitanja o zakonodavstvu dok zakonodavci pokušavaju uspostaviti ravnotežu između zaštite privatnosti svojih građana i njihova informiranja.