Akcidentalizam je koncept koji ima primjenu u širokom rasponu umjetničkih, teoloških i etičkih disciplina. U svim pristupima, na slučajnost se gleda kao na pružanje prostora za neočekivano da se dogodi i da osobe budu uključene u događaje koji se čine izvan uobičajenog opsega razumijevanja. U biti, slučajnost predstavlja misaoni proces koji ukazuje da nije svaki događaj ili ideja rezultat izravnog uzroka. To znači da se događaji mogu odvijati slučajno ili jednostavno slučajno.
Na neki način, akcidentalizam ima neku sličnost s filozofijom tihizma. U tihizmu, promjena – ili ruxi – shvaća se kao prirodni dio stvaranja i jedan je od načina na koji se prirodni zakoni prilagođavaju i razvijaju kako bi obuhvatili raznolikost unutar poznatog svijeta. Međutim, tihizam kako ga izlaže Charles Sanders Peirce nastoji ukazati na neku namjernu funkciju slučajnosti unutar svemira. Kod slučajnosti, funkcija promjene obično je više nasumična i možda nije dio prirodnog procesa evolucije.
Metafizika nastoji gledati na slučajnost kao na alternativu ideji da se sve stvari događaju s razlogom. S religijske ili teološke točke gledišta, slučajnost upućuje na koncept da se sve stvari ne događaju unutar savršene volje Božanstva. Često se ideja da Isus nije imao namjeru biti razapet i da je iznenađen takvim razvojem događaja predstavlja primjer kršćanskog slučajnosti. U etici se slučajnost koristi za objašnjenje pojave mentalnih promjena koje dovode do radnji za koje se čini da nemaju veze s prethodnim psihičkim stanjem.
U biti, slučajnost nastoji donijeti razumijevanje stvarnosti da se radnje, događaji i ideje događaju a da se ne čini da su evoluirali kao rezultat nekog prethodno uočljivog ili prepoznatog čimbenika. Odmaknuvši se od uzročne veze i priznajući da se događaji ponekad mogu i čine da se događaju samo iz čiste slučajnosti, koncept pokušava dati naziv za te vrste slučajnih događaja.