Pisanje romana cilj je mnogih ljudi, kako profesionalnih tako i pisaca amatera. Ponekad se ideja o pisanju knjige duge stotine stranica može činiti strašnom i nemogućem, ali to je daleko od slučaja. Imati jasan plan, provoditi izvrsno istraživanje i ostati posvećen svojim ciljevima može uvelike povećati šanse za stvaranje gotovog romana.
Vjerojatno najvažnije rano istraživanje koje se može napraviti za pisanje romana je čitanje. Čitanje raznih romana može pomoći novim piscima razumjeti ograničenja, istraživanja, stil i strukturu žanra romana. Važno je zapamtiti da pisanje romana ne znači kopiranje stila slavnog autora, ali provođenje vremena čitajući puno romana može naučiti pisca početnika što mu se sviđa ili ne sviđa u stilu, kakvi su likovi zanimljivi i čak i koje žanrove pisac favorizira. Čitanje može poslužiti kao samoobrazovanje za pisanje romana, a mnogi stručnjaci smatraju da ga treba održavati svakodnevno.
Ocrtavanje je jedan od najboljih načina da se osigura da pisanje romana ne bude samo vježba, već da će rezultirati gotovom knjigom. Nacrt je nacrt romana; sve su glavne točke radnje, likovi i teme zapisani i pažljivo pregledani prije nego što je riječ u romanu uopće napisana. Mnogi autori pišu nacrte koraka, gdje se svaki važan trenutak ili otkucaj radnje zapisuje kao popis. Obrisi koraka pomažu autoru da stekne osjećaj za točne radnje radnje i mogu istaknuti sve slabe točke ili likove kojima je potreban dodatni razvoj.
Neki pisci mogu napisati nacrt u jednom danu, dok su drugima potrebni tjedni. Iako je nacrt važan korak u pisanju romana, ne bi trebao predugo odvratiti autora od posla stvarnog pisanja romana. Raspored pisanja je izrazito individualna stvar i mora se otkriti, a ne naučiti. Neki ljudi najbolje rade tijekom cijele noći ili rano ujutro prije nego što djeca ustaju. Mnogi predlažu pisanje svaki dan, ali neki pisci rade u naletima punim kofeina od nekoliko dana prije nego što se sruše tjednima ili čak mjesecima dok se drže podalje od romana. Otkrivanje osobnog rasporeda pisanja pomoći će usredotočiti kreativnost i olakšati proces pisanja romana.
Tijekom pisanja važno je paziti na pravopis, gramatiku i strukturna pravila. Nerazumno je vjerovati da će sve to popraviti urednik, jer će knjiga morati biti objavljena da bi se to dogodilo. Završetak prvog nacrta s 2000 pogrešaka samo će rezultirati dugotrajnim procesom revizije koji brzo može postati obeshrabrujući. Pokretanje provjere pravopisa i gramatike ili lektoriranja na kraju svake sesije pisanja može uštedjeti ogromnu količinu vremena.
Pisanje romana gotovo nikada nije dovršeno potpuno samostalno. Prirodno je obratiti se pouzdanim prijateljima i mentorima za pomoć oko zbunjenih točaka radnje ili čak općih savjeta. Imati mali krug čitatelja za pisanje romana može piscu dati svježe ideje i nove perspektive. Samo zapamtite: prijatelj koji čita želi ponuditi svoje mišljenje, a ne sam napisati knjigu. Ljudi koji se razbjesne kada im bilješke nisu ugrađene ili magično proizvedu vlastiti roman sa jezivo sličnom radnjom nisu dobri čitatelji.