Grčka filozofija često je sinonim za filozofiju starog Zapada u kojoj su ljudi poput Sokrata i Platona razvili mnogo misli i rada u vezi s prirodom svemira. Ne postoji jedinstvena, jedinstvena škola mišljenja koja bi se mogla nazvati “grčkom filozofijom” budući da su mnogi različiti filozofi i škole nastali na ovom području tijekom mnogo stotina godina. Općenito, međutim, te se različite škole često grupiraju zajedno kao predsokratske, a zatim i po nazivima različitih škola ili učitelja koji su vodili te različite pokrete. Poznati grčki filozofi koji su uspostavili različite pokrete unutar antičke filozofije uključuju sofiste, Sokrata, Platona i Aristotela.
Predsokratovsko doba grčke filozofije obično se odnosi na one grčke filozofe koji su živjeli i poučavali prije Sokrata. Postoji niz različitih škola i filozofa koji pripadaju ovoj skupini, iako su sofisti možda među najpoznatijima. Sofisti su bili retoričari i učitelji koji su često tvrdili da ništa izvan osobnog iskustva i promatranja ne postoji. Ova vrsta grčke filozofije uglavnom je smatrala da u svemiru ne postoji sveobuhvatna ili sveobuhvatna “istina”, nego je svaka osoba iskusila svemir pojedinačno i imala je samo svoja iskustva na koja se oslanja.
Međutim, Sokrat je osporio ovo gledište i uspostavio školu mišljenja koja je ukazivala da se određene istine mogu tvrditi kao stvarne i smislene. Dok je Sokrat bio prilično utjecajan među filozofima svog vremena, njegov učenik Platon možda je dao značajnije doprinose grčkoj filozofiji. Platon je proširio Sokratova učenja, kojega su njegovi utjecajni neprijatelji ubili, i počeo rafinirati starogrčku filozofiju u sveobuhvatniji sustav. Platonova učenja utvrdila su “Dobro” kao najviši razlog u svemiru, a svrha svih akcija i znanja bila je u potrazi za tim idealom.
Platonova učenja, koja je njegov učenik Aristotel dalje usavršavao i proširio, postavila su temelje za mnoge ideje koje se obično povezuju s grčkom filozofijom. Koncept “Dobra” i apsolutnih ideala, kao što su “ljepota” i “istina”, koji se može razumjeti i težiti da ostane utjecajan u velikom dijelu filozofske misli koja je slijedila ova učenja. Grčka filozofija nastavila se razvijati izvan učenja Platona i Aristotela, jer su ih tada slijedili drugi filozofi poput stoika i neoplatonika. Svaka od ovih skupina dalje je koristila učenja ranijih filozofa i pridonijela novim idejama ili razvojima unutar filozofije koji se i danas proučavaju.