Teorem o beskonačnom majmunu je teorem koji sugerira da ako stavite hipotetičkog majmuna ispred pisaćeg stroja na beskonačno vremensko razdoblje, majmun će na kraju stvoriti kompletna djela Williama Shakespearea. Ova teorija se često spominje u popularnoj kulturi, a neki matematičari čak su pokušali analizirati kako bi utvrdili vrijedi li teorija ili ne. Prema njihovim proračunima, Shakespeare se ne treba bojati za svoj ugled; vjerojatnost takvog događaja je vrlo, vrlo blizu nuli.
Teorem o beskonačnom majmunu možete čuti na više načina. Na primjer, ljudi mogu reći da je broj majmuna beskonačan, a vremenski period neodređen. Shakespeare bi također mogao biti zamijenjen drugim značajnim autorima. Ideja je dočarati smiješnu scenu, s hrpom majmuna koji lupaju po pisaćim mašinama bez ikakvog razloga i zapravo stvaraju nešto zapanjujuće.
Biolozi koji su se specijalizirali za primate sugerirali su da teorem o beskonačnom majmunu ima brojne nedostatke, budući da će majmun ili majmuni koji su uključeni jednako vjerojatno udariti tipkovnicu kamenom ili urinirati po njoj. Majmuni kojima su predstavljeni pisaći strojevi i tipkovnice općenito su proizveli radove koji se sastoje samo od jednog slova, s nekoliko susjednih slova ubačenih radi varijacije, što ilustrira činjenicu da majmuni zapravo ne mogu tipkati nasumično.
Ako majmuna promijenite u uređaj slučajnog izlaza, vjerojatnost ovog događaja je vjerojatnija, iako ne mnogo. William Shakespeare je posebno loš primjer za korištenje, budući da je njegovo djelo bilo iznimno plodno i pomalo je apsurdno sugerirati da bi se moglo proizvesti potpuno nasumično. Međutim, kada imate beskonačnost s kojom možete raditi, sve bi se moglo dogoditi, a ako je jedna stvar sigurna u vezi s vjerojatnošću, ta vjerojatnost može biti vrlo nepredvidljiva.
Neki ljudi koriste teorem o beskonačnom majmunu u kritici evolucije, sugerirajući da matematika vjerojatnosti nije u prilog razvoju života na Zemlji, a kamoli evoluciji, pa je stoga morala biti uključena Božja ruka. Također možete čuti reference na ovu teoriju u kritičkim recenzijama knjiga, što sugerira da je skupina majmuna mogla proći bolje od bledog autora.