Novo novinarstvo je bio književni pokret 1960-ih i 1970-ih. Kombinirajući tehnike pisanja fikcije s pristupom izvještavanja utemeljenim na činjenicama, pisanje koje je proizašlo iz ovog pokreta pokazalo je težnju za književnom izvrsnošću u novinarstvu. Izraz je kristalizirao Tom Wolfe u svojoj knjizi The New Journalism iz 1973., zbirci eseja i ulomaka koji opisuju i demonstriraju novi stil.
Pisci koji se obično navode kao primjer pokreta novog novinarstva su Tom Wolfe, Truman Capote, Hunter S. Thompson i Norman Mailer. Nisu svi ovi autori prihvatili oznaku Novog novinarstva; osobito, Capote se opirao da ga se etiketira kao novinar i radije je svoju knjigu Hladnokrvno nazvao dokumentarističkim romanom. Umjesto da svoja djela objavljuju u novinama, djela ovih pisaca često su se pojavljivala u časopisima. Neke od publikacija u avangardi novog novinarstva bile su The New Yorker, New York, Harper’s, Esquire i Rolling Stone.
Prema Wolfeu, književne tehnike koje su definirale novo novinarstvo uključivale su narativ koji se odvija u “scenama”, a ne u povijesnim objašnjenjima; široka upotreba dijaloga; snažno stajalište unutar priče, bilo autorovo ili ono druge osobe uključene u događaje o kojima se izvještava, prikupljeno iz dnevnika, intervjua ili drugih oblika istraživanja; i korištenje ilustrativnih, otkrivajućih detalja koji obično ne bi bili uključeni u tradicionalno izvješćivanje. Ove su se tehnike prije koristile gotovo isključivo u romanima i kratkim pričama. Tradicionalno pisanje vijesti, nasuprot tome, usredotočilo se na čvrste činjenice bez tumačenja ili personaliziranja podataka, jednostavno izvješćivanje o tome što se dogodilo, kada se dogodilo i tko je bio uključen.
Uz zajedničke formalne karakteristike novog stila, pisci pokreta dijelili su zajednički pristup procesu izvještavanja. Ugrađivanje sebe u temu – praksa poznata kao “izvještavanje o zasićenosti” – omogućila je piscu da iz prve ruke promatra scene, razgovore i detalje u djelu. Kritičari stila tvrde da je uranjanje u temu onemogućilo pisca da objektivno izvještava o događajima.
Za razliku od tradicionalnog novinarstva, kojem je cilj objektivnost i izvještavanje o činjenicama bez subjektivnih interpretacija, novo novinarstvo karakterizirala je subjektivnost. To je izazvalo kritike da je novi pristup izvještavanju spojio činjenice s autorovim tumačenjima događaja, što je čitatelju otežalo da zna u što vjerovati. No, prema zagovornicima pokreta, upravo je ta kombinacija snažnog stajališta s pomno istraženim činjenicama dala snagu ovom obliku novinarstva.