Retorički načini su načini predstavljanja subjekta drugima u pisanom obliku ili govornim sredstvima. Oni su također poznati kao načini diskursa. Pojam ‘retorički način’ je skupni za sva takva sredstva i može se odnositi na vrstu retoričkog sredstva koje se koristi, kao i na način prenošenja na druge.
Svi načini i sredstva proizlaze iz retorike i drevne umjetnosti prikazivanja mišljenja drugima. To se vidi kod velikih klasičnih govornika kao što je Ciceron. Retorika je uglavnom jednosmjerna, bez rasprave i platforma je za prenošenje ideja, uvjerenja ili iskustava jedne osobe. Veliki govornici su utjecajni ljudi koji su u stanju promijeniti način razmišljanja svojih slušatelja ili čitatelja. To može biti za boljitak čovječanstva ili za gore, kao što pokazuje suprotstavljanje Abrahama Lincolna i Adolfa Hitlera, od kojih su obojica bili iznimno utjecajni u svoje vrijeme.
Retorički načini koje koriste govornici i pisci razlikuju se po složenosti. Jednostavni retorički načini uključuju jednostavne opise i pripovijesti. Složeniji nastoje usporediti i suprotstaviti primjere ili dati detaljan, iako jednostran, argument o određenoj temi.
Opis uzima jednu ideju, osobu ili objekt i opisuje ga/njega. Pruža jednostavnu ilustraciju predmeta bez upuštanja previše u dubinu. Proširena definicija je retorički način koji se nadovezuje na opis i nastoji pružiti dodatne detalje i analizu. Nakon kratkog uvoda, proširena definicija koristit će primjere, pružiti povijest i pozadinu te izvući zaključak.
Pripovijedanje i izlaganje retorički su načini koji pričaju priču. One mogu biti kratke ili produžene. Jednostavne naracije kombiniraju povezane događaje ili jednu priču i često se koriste za davanje više/filozofske/političke točke ili za pružanje inspiracije, objašnjenja ili upozorenja. Pripovijedanje se javlja u govorima, ali i u književnim oblicima kao što su biografija, autobiografija i osobna pisma.
Uspoređivanje i suprotstavljanje su retorički načini koji uzimaju dva ili više subjekata, ljudi i ideja i spajaju ih jedan s drugim. Pisac ili govornik koristi uspoređivanje i suprotstavljanje kako bi pronašao poveznice ili razlike. Ovaj način koristi više analize i argumenata od jednostavnijih.
Argument je možda najprepoznatljiviji retorički način. Najčešće ga koriste političari poput Cicerona ili vjerski vođe poput Pape kako bi iznijeli jedno stajalište s namjerom uvjeravanja ljudi da se slože. Argument može biti obrazovano nagađanje ili može biti izmišljen pokušaj uvjeravanja, ali obično uključuje primjere, naracije, statistike i analize prije nego što se donese neizbježan zaključak.