Sociologija djetinjstva je podpodručje sociologije koje se razvilo krajem 20. stoljeća. Nastoji definirati prirodu djetinjstva i njegov odnos prema društvu u cjelini. Odnosi koji uključuju djecu, dječja prava te biološki i kulturološki aspekti djetinjstva predmet su istraživanja u okviru sociologije djetinjstva.
Sociolozi se razlikuju po vrstama odnosa koje proučavaju kada istražuju djecu. Neki se istraživači usredotočuju na interakcije između djece i odraslih, čineći sociologiju djetinjstva uvelike podskupom sociologije obitelji. Drugi se usredotočuju na međusobne odnose djece i načine na koje ti odnosi formiraju vlastite subkulture.
Neki modeli sociologije djetinjstva opisuju djetinjstvo kao čisto društvenu konstrukciju, a ne kao univerzalni fenomen ili biološku nužnost. Istraživači koji brane ili rade na ovom modelu mogu suprotstaviti diskurse koji okružuju djetinjstvo u različitim društvima. Njihovi rezultati često izazivaju zapadnjački pojam djetinjstva kao sretnog, zaštićenog razdoblja razvoja.
Prije 1980-ih, djetinjstvo se prvenstveno promatralo kroz leće socijalizacije i razvojne psihologije. U razvojnoj psihologiji na djecu se uglavnom gleda kao na pasivna bića koja se razvijaju na više ili manje biološki određenom putu. Teorije socijalizacije gledaju na djecu kao na pasivne receptore kulture koji još nisu u potpunosti socijalizirani.
Međutim, počevši od kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih, sociolozi su počeli razvijati alternativne teorije djetinjstva koje su opisivale djecu kao aktivno sudjelovanje u vlastitom razvoju. Ova sposobnost donošenja odluka poznata je kao djelovanje u širem području sociologije. Dječja agencija je predmet mnogih rasprava u suvremenoj sociologiji istraživanja djetinjstva.
Iz ovih i drugih suprotstavljenih mišljenja o prirodi djetinjstva mogu proizaći različite koncepcije dječjih prava. Pojam da je djetinjstvo konstrukt, a ne nužna činjenica, prema nekim istraživačima, poriče da djeci treba dati zaštićeni status u društvu. Ovi sociolozi vjerojatno gledaju na djecu kao na manjinsku skupinu koja nema moć ili sposobnost kontrolirati većinu aspekata svoje kvalitete života i stoga im treba dati posebnu zaštitu.