Epistemologija je grana filozofije koja se bavi mogućnošću i opsegom ljudskog znanja. Od grčkog episteme, što znači ‘znanje’, epistemologija se odnosi na svaku znanstvenu disciplinu koja doprinosi kolektivnim naporima ljudskih bića. Epistemološke teorije nastoje otkriti prirodu, podrijetlo i granice ljudskog znanja.
Može se sa sigurnošću reći da se svaki filozof od početka civilizacije u određenoj mjeri bavi epistemologijom. Filozofija je po definiciji ljubav prema mudrosti ili potraga za istinskim znanjem. Pažljivim ispitivanjem, filozofi pokušavaju razlikovati istinu od vjerovanja i izgleda. Epistemologija ima za cilj pružiti temelj za ono što smatramo istinskim znanjem.
Mnogi od najvažnijih filozofa, poput Platona i Aristotela, tvrdili su da je znanje moguće. Njihova epistemologija počivala je na sposobnosti jasnog razlikovanja izgleda i stvarnosti. Za Platona je ova epistemologija bila slavno ilustrirana kroz njegovu teoriju oblika. Aristotelova epistemologija je tvrdila da se pravo znanje može postići ispitivanjem uzroka i posljedice, u kombinaciji s primjenom razuma i logike.
Druge antičke filozofske škole, posebice skeptici, izjavile su da je svako znanje nemoguće. Za njih se ono što nazivamo znanjem u najboljem slučaju smatra samo vjerom. Drugim riječima, nikada ne možemo biti sigurni da je nešto onako kako se čini. Epistemologija skeptika izazvala je veliki odaziv drugih filozofskih škola, poput stoika, koje su bile posvećene ideji da je znanje zapravo moguće.
Iako je skepticizam bio proizvod antičke Grčke, doživio je preporod u Europi u 16. stoljeću na početku prosvjetiteljstva. Slavni filozof Renee Descartes, frustriran općim neznanjem srednjeg vijeka, radio je na formiranju epistemologije koja pruža dokaz mogućnosti istinskog znanja. Descartes je počeo usvajanjem skeptika da mi ništa ne znamo. Smatrajući sve svoje dosadašnje znanje samo vjerovanjem, njegov je um tada bio slobodan otkriti najjednostavniju, najosnovniju ili nužniju istinu koja se nije mogla logički pobiti. On je to nazvao “metodom sumnje”.
Descartes je postao obeshrabren nakon što je otkrio da može sumnjati u gotovo sve zbog mogućnosti da bi cijelo njegovo iskustvo moglo biti iskrivljeno njegovim percepcijama. Svaki osjet koji proizlazi iz njegovih fizičkih osjetila mogao bi ga vrlo lako zavarati. U konačnici je otkrio da, da bi bio prevaren, mora imati um i biti misleće biće, ili kako je on slavno rekao: Cogito Ergo Sum, ili mislim, dakle jesam. Zaključio je da, budući da je mogao misliti, može sa sigurnošću znati da postoji. Za Descartesa je ta istina bila početak epistemologije koja je utvrdila mogućnost spoznaje.