Sociolozi se slažu da je pojava interneta omogućila ljudima da budu u kontaktu s drugima koje vjerojatno ne bi sreli pod drugim okolnostima zbog geografske udaljenosti ili percipirane statusa “izvan grupe”. Teorija obrade društvenih informacija jedan je model koji je razvijen da objasni prirodu tih interakcija. Prema ovoj teoriji, ljudi su motivirani za razvoj međuljudskih odnosa bez obzira na medij i razvijat će strategije za prevladavanje očitog nedostatka neverbalnih znakova koji se obično nalaze u internetskoj komunikaciji. Ova teorija suprotstavlja druge modele koji sugeriraju da komunikacija posredovana računalom vodi depersonalizaciji.
Teorija obrade društvenih informacija istražuje prirodu online odnosa nastalih kroz posao, školu ili društvene sredine. Istraživanja koja podupiru ovu teoriju pokazuju da čak i ako je početni kontakt između pojedinaca orijentiran na zadatke, kao što je to u slučaju online grupnog projekta za školu, članovi će s vremenom razviti i društvene veze. Razvijanje ovih veza može potrajati dulje od izvanmrežnih odnosa, ali neka istraživanja pokazuju da rezultirajuća emocionalna i društvena povezanost nije ništa manje značajna.
U interakcijama licem u lice, ljudi intuitivno prosuđuju jedni o drugima putem neverbalnih znakova, kao što su govor tijela, ton glasa, pa čak i odjeća ili osobni izgled. Naravno, u online interakcijama ovi konkretni neverbalni znakovi nisu prisutni, pa se razvijaju druge strategije. Na internetu faktori kao što su izbor riječi, učestalost komunikacije, emotikoni itd. daju naznake o prirodi veze i pomažu ljudima da razviju prijateljstva.
Online odnosi, prema teoriji obrade društvenih informacija, također mogu uključivati višu razinu samootkrivanja nego izvanmrežni odnosi. Na primjer, osoba može ispričati vrlo emocionalno značajne informacije o smrti supružnika putem interneta, dok ona ili ona mogu biti manje sklone to učiniti izvan mreže. Jedan od razloga je taj što su anonimni, online odnosi niskog rizika; ako nešto krene po zlu u online vezi, manje je vjerojatno da će to utjecati na izvanmrežni život osobe. Drugo, ljudi mogu otkriti više informacija na internetu kako bi olakšali rast odnosa u nedostatku neverbalnih znakova. To je poznato kao “hiperpersonalizacija”.
Kritičari teorije obrade društvenih informacija tvrde da anonimnost računalno posredovane komunikacije dovodi ljude do depersonalizacije i sebe i drugih. Svatko tko je vidio “trolanje” – davanje neprikladnih ili uvredljivih komentara na Internetu samo zato da bi bili neprikladni ili uvredljivi – može posvjedočiti da se to može i događa. Neka istraživanja također pokazuju da ljudi ne stvaraju automatski odnose online, ali da će njihov odnos prema mediju odrediti razinu formirane veze. Netko tko je skeptičan prema računalno posredovanoj komunikaciji, naravno, neće biti tako vjerojatno da će uspostaviti veze putem Interneta kao netko tko ima povoljan stav prema njoj.