Zvučna poezija je oblik poezije koji naglašava zvukove koji čine riječi, a ne same riječi. Zvučna pjesma koristi raspored fonetskih zvukova za stvaranje glazbenog tona i ritma. Iako se njezin tekst može napisati, zvučne pjesme su namijenjene za “izvođenje”, koje pjesnik javno govori. Dio poezije dostupan je u snimljenom, a ne u pisanom obliku. Kao umjetnička forma povezana je s vizualnom poezijom.
Vjerojatno se može smatrati da sva poezija ima svoje korijene u usmenoj tradiciji, budući da su se sve pjesme govorile u predpismenim kulturama. Neke od velikih epskih pjesama iz cijelog svijeta napisane su kopije usmenih priča. Ono što zvučnu poeziju razlikuje od usmene poezije na temeljni način je to što njezini zvukovi nemaju značenje u bilo kojem tradicionalnom smislu. Zvukovi nisu “riječi”, već samo zvukovi poredani u uzorak.
U pisanom obliku, zvučna poezija sadrži slova i zvukove koji izgledaju kao riječi, ali nisu. Njemački pisac i pjesnik Hugo Ball izveo je nešto što je možda bila prva javna zvučna pjesma 1915. Bez naslova sadrži retke “gadgi beri bimba/glandiri lauli lonni cadori”. Kao i riječi, glasovi imaju suglasnike i samoglasnike. Aranžman također koristi pjesnička sredstva poput aliteracije, nagnute rime i ponavljanja.
Slično glazbi, značenje zvučne poezije prenosi se u slikama koje zvukovi stvaraju u umu slušatelja. Zvučni aranžmani pjesama strukturirani su poput tradicionalne poezije, s stihovima, stihovima i strofama. Njemački pjesnik zvuka Kurt Schwitters opisao je svoju pjesmu “Ursonate” u glazbenom smislu. On se poziva na njegova četiri stavka, uvertiru i finale. Usporedio je napisanu pjesmu s notnom partiturom, kojoj je moguće dati različite interpretacije i koja je bila bolja kada se izvodi i sluša, a ne čita.
Srodna u nekim aspektima zvučnoj poeziji je vizualna poezija. Kao i poezija koja se oslanja na zvuk, vizualna poezija koristi raspored teksta kako bi dala efekt na značenje pjesme. Redovi pjesme raspoređeni su na stranici tako da tvore simbole, uzorke ili slike.
Često citirani primjer vizualne poezije je “Uskrsna krila” engleskog pjesnika Georgea Herberta rođenog u Velsu. Tema pjesme je priznanje grijeha i kršćanska molitva za otkupljenje. Tekst je sastavljen tako da kada se drži postrance prikazuje sliku ptice koja leti prema gore. Držene uspravno, riječi sugeriraju pješčani sat, simbol vremena. U kršćanstvu je Uskrs, kojim se slavi Kristovo uskrsnuće od mrtvih, tradicionalno vrijeme pokajanja.