Subvokalizacija je oblik tihog govora koji se javlja kada osoba čita tiho, a ipak čuje riječi u svojoj glavi dok čita. Iako se može pojaviti u obliku osobe koja pomiče usne bez da pravi buku dok čita knjigu, češće se čini da osoba uopće ne pomiče usne. Unatoč izgledu, mali pokreti se zapravo događaju, ali budući da su tako minuskulni, potrebna je napredna tehnologija stroja sa senzorima pričvršćenim na osobu da uhvati te male pokrete.
Dok mozak čita rečenicu, priprema se izgovoriti svaku riječ naglas. Čak i ako čitatelj zapravo nikada ne izgovori riječ, jezik i glasnice i dalje čine male pokrete pripremajući se za recitiranje riječi. To se događa zato što ljudi uče riječi prvo po zvuku, a zatim po vidu. Stoga, kada vidite riječ na komadu papira, automatski se prisjećate kako zvuči i kako je izgovoriti. Znanstvenici smatraju da subvokalizacija povećava pamćenje i da bi bez nje bilo puno teže protumačiti i zapamtiti ono što se čita.
Područje brzog čitanja tvrdi da povećava brzinu čitanja osobe eliminirajući proces subvokalizacije. Postoji mnogo rasprava o tome može li se, zapravo, eliminirati ili ne. Iako brzi čitači, koji često pregledavaju stranice umjesto da čitaju riječ po riječ, pokazuju niže razine subvokalizacije, čini se da je ona još uvijek prisutna. Studije sugeriraju da pokušaj eliminacije subvokalizacije, ako je moguće, zapravo može smanjiti količinu materijala kojeg osoba pamti.
Moderna tehnologija može detektirati male pokrete tijekom subvokalizacije praćenjem električnih impulsa. Od 2011. Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir (NASA) radi na tehnologiji za otkrivanje ovih oblika tihog govora. Čitanjem tih slabih električnih impulsa koji se javljaju tijekom procesa subvokalizacije, strojevi bi mogli izgledati kao da čitaju nečije misli i reagiraju naizgled bez da osoba ništa kaže. Sve što bi osoba trebala učiniti je jasno zamisliti naredbu koju želi da stroj izvrši.
Istraživanje otkrivanja i korištenja tihog govora za upravljanje tehnologijom otvara vrata za nekoliko novih znanstvenih područja. To bi moglo pomoći onima s govornim problemima da komuniciraju korištenjem stroja. Ima mnoge medicinske namjene, a također se koristi u zabavne svrhe. Videoigrom bi se moglo upravljati korištenjem ovog oblika prepoznavanja subvokalizacije, dopuštajući igraču da izgleda da kontrolira igru svojim umom. Iako koncept nije napredan, njegove primjene mogu dovesti do potpuno novog oblika interakcije s tehnologijom.