Općenito govoreći, govorna poezija je pjesničko djelo koje se čita naglas ili izvodi usmeno s prirodnim govorom pjesnika izvođača. Definiranje i klasificiranje govorne poezije može biti izazov s obzirom na potencijalno preklapanje s napisanom poezijom koja se čita naglas, rap i hip hop izvedbom te pripovijedanjem. Karakteristike pokreta izgovorene riječi uključuju prezir prema akademskoj zajednici, ispovjedni stil ili stil stream-of-consciousness, te de-naglasak na objavljivanju. Govorna poezija postala je istaknuta 1980-ih i 1990-ih u Americi, ali je imala korijene u tradicijama usmenog pripovijedanja i veza s Beat generacijom 1950-ih i 1960-ih.
Primarni cilj govorne poezije je pružiti izlaz za osobni izraz koji je izvan akademskog ili drugog institucionalnog utjecaja. Umjesto da se oslanja na publikacije za distribuciju, izgovoreni pjesnik izražava svoje stavove i prenosi informacije izravno javnosti putem usmene izvedbe. Stil je često visceralan, prepričava sirove emocije, političke i društvene komentare te osobna iskustva. Uobičajena mjesta za govornu riječ uključuju javne prostore, otvorene mikrofone u kafićima i knjižarama te druga mjesta za izvođenje.
Kabelski kanal Music Television (MTV) dao je govornoj poeziji nacionalni forum emitirajući seriju govornih izdanja MTV Unplugged programa počevši od 1990-ih. U seriji su bili umjetnici poput Maggie Estep, Rega E. Gainesa i Johna S. Halla. Hall je 1994. vidio jednu od njegovih pjesama na vrhu sveučilišnih radijskih ljestvica, jedinog govornog djela kojem je to uspjelo, a MTV je sponzorirao njegovu turneju izgovorenom riječju. Drugi izvođači poput Estepa i Gainesa nastavili su se pojavljivati na MTV-u u zvučnim zapisima između programa poznatih kao Fightin’ Wurdz. Međutim, MTV-jeva predanost pokretu pokazala se prolaznom, a izgovorena riječ nije uspjela održati njegovu nacionalnu istaknutost.
Pokret izgovorene riječi ima korijene u usmenom pripovijedanju i tradiciji poziva i odgovora u afričkim i indijanskim kulturama. Sredinom 20. stoljeća Beat pjesnici su svjesno nastojali vratiti poeziju tim korijenima. Poput pjesnika Beat generacije, pjesnici izgovorene riječi obično dijele odvojenost od akademskih krugova, naglasak na izvedbi i ispovjedni stil. Za razliku od rapa i hip hopa, govorna poezija obično ne uključuje melodiju ili dosljedan ritam.
Rijetki pjesnici izgovorene riječi bilježe ili objavljuju svoje radove, jer im je prvenstveno stalo da ih se čuje i boje se institucionalizacije svog pokreta. Unatoč toj sumnji u akademsko okruženje i utjecaj, neka su sveučilišta počela nuditi programe i tečajeve izvođenja govorne riječi. Ovaj de-naglasak na objavljivanju jedna je karakteristika koja izdvaja pokret govorne riječi od pjesnika Beat generacije. Valja napomenuti da neki izvođači govorne riječi objavljuju romane i konvencionalnije vrste poezije, a postoje i antologije izgovorenih pjesama.
Rasna, rodna i etnička raznolikost još je jedna razlika između Beatsa i pokreta izgovorene riječi. Beat pjesnici su općenito bili zajednica bijelaca, dok se pokret izgovorene riječi smatra više populističkim. Izgovorena riječ obuhvaća raznolikost, uključujući žene i obojene osobe. Cilj pokreta je promicanje tolerancije među ljudima razbijanjem društvenih, političkih i kulturnih granica.
Iako je pokret govorne riječi dosegao svoj najnoviji vrhunac 1990-ih, žanr je i dalje živ u određenim zajednicama i forumima. Nuyorican Poets Cafe na Lower East Sideu New Yorka i dalje je važna platforma za govornu poeziju. Sveučilišta s programima govorne riječi kao što je zajednica First Wave Sveučilišta Wisconsin pomažu u poticanju novih generacija govornika. U konačnici, izgovorena pjesma slična je živom, efemernom djelu izvedbene umjetnosti, a ne trajnom, objavljenom djelu.