Sintaktičar je lingvist koji se specijalizirao za proučavanje gramatike i sintakse. U prošlosti su se ti stručnjaci nazivali i gramatičarima, ali ova praksa je pala u nemilost. Da bismo razumjeli što sintaktičar uistinu radi, potrebno je najprije razumjeti lingvistiku, budući da je proučavanje sintakse podpodručje proučavanja lingvistike.
Lingvistika je znanstveno proučavanje jezika, bilo teorijsko ili primijenjeno, a lingvist je netko tko znanstveno proučava jezik. Teorijska lingvistika, također poznata kao opća lingvistika, uključuje niz potpolja koja se bave riječima, redoslijedom riječi, značenjem riječi i glasovima riječi. Podpodručja lingvistike uključuju semantiku, sintaksu, morfologiju, fonologiju i fonetiku. Gramatika, koja se nekoć smatrala podpodručjem lingvistike, danas je općenito isključena s ovog popisa.
Teorijska lingvistika također uključuje usporedbu jezika, te istraživanje povijesti jezika. Komparativna lingvistika kao studijska područja nastoji pronaći univerzalna svojstva jezika, dok je povijesna lingvistika usmjerena na razvoj jezika tijekom vremena. Primijenjena lingvistika je provedba teorijske, komparativne i povijesne lingvistike u različitim područjima prakse, kao što su proučavanje stranih jezika, obrazovanje, logopedija, prevođenje i govorna patologija.
U lingvistici, sintaksa se posebno odnosi na pravila koja reguliraju načine na koje se riječi kombiniraju da tvore fraze i rečenice. Sintaksa je usko povezana s gramatikom, jer gramatika upravlja jezičnom strukturom, na koju utječu sintaktička pravila.
Dakle, sintaktičar je lingvist koji je specijaliziran za proučavanje pravilnih kombinacija ili obrazaca riječi u tvorbi rečenica i fraza. Sintaktičar također može biti osoba koja dokumentira i pokušava otkriti motivaciju za standarde upotrebe za određeni jezik.
Kao primjer, recimo da je sintaktičaru predočena rečenica na pregled. Sintaktičar bi se prvenstveno bavio rasporedom riječi, te je li taj raspored bio uredan, sustavan i usklađen sa standardnim gramatičkim i sintaktičkim pravilima. Ipak, sintaktičar bi se također bavio semantikom ili značenjem riječi – je li određena riječ prikladna za prenošenje ideje. Ako je formiranje rečenice bilo nezgodno, na primjer, sintaktičar bi mogao promijeniti red riječi ili vrijeme riječi kako bi poboljšao rečenicu, ali općenito sintaktičar ne bi mijenjao korištene riječi.