Besmislena riječ je slog ili skupina slogova koji se mogu izgovoriti na temelju fonetskih pravila jezika, ali koji ne prenose značenje čitatelju ili slušatelju. Riječ kao što je “Keev”, na primjer, nije prava riječ u engleskom jeziku, ali se još uvijek može izgovoriti na temelju fonetskih pravila engleskog. Takve se riječi pojavljuju u različitim književnim kontekstima, ali općenito postoje samo zbog zvuka besmislene riječi. “Keev”, na primjer, rimuje se s “ostaviti” i može se koristiti u pjesmi iz tog razloga, osobito ako je potreban besmislen zvuk umjesto bilo koje riječi sa pravim značenjem.
Književnost i poezija jedan su zajednički kontekst u kojem se može koristiti besmislica. Ponekad, kao kada traži riječ koja se rimuje, pisac može koristiti besmislicu zbog specifičnog zvuka koji proizvodi. U stihovima, pisac također može odabrati korištenje riječi s naglašenim ili nenaglašenim slogovima na temelju metra pjesme. Takve se riječi ponekad koriste za stvaranje humora i u književnosti.
S vremenom, besmislica može poprimiti značenje jer se koristi u neke posebne svrhe sve dok ne postane prihvaćena u leksikonu jezika. U drugim slučajevima, pripisivanje značenja besmislenoj riječi može biti potpuno namjeran i smišljen čin. To se, na primjer, može dogoditi kada se napravi znanstveno otkriće i treba mu ime.
U nekim slučajevima, jednoj ili više besmislenih riječi daju se specifično značenje ili se koriste za određenu svrhu, a da ne postanu dio leksikona jezika. Riječi koje se koriste na ovaj način poznate su kao “nekoje riječi”. Takve se riječi općenito koriste samo jednom i u jednom kontekstu, kao u određenoj knjizi ili pjesmi jednog pisca. Jednokratna upotreba riječi općenito nije dovoljna da bi se riječ zaslužila mjesto u rječnicima jezika.
Osobe s afazijom, poremećajem koji je posljedica oštećenja jezičnih dijelova mozga, ponekad u svom govoru miješaju besmislene riječi ili besmislice. To se događa posebno kod ekspresivne afazije, koja utječe na način na koji pojedinac komunicira. Te se besmislice ponekad miješaju sa stvarnim riječima u svojevrsnoj “salati od riječi” koja ne sadrži pravo cjelokupno značenje. Ovisno o vrsti afazije koju pacijent ima, on može ili ne mora razumjeti govorni i pisani jezik.