Ugrađivanje središta u lingvistici je pojava u kojoj se jedna fraza stavlja ili ugrađuje unutar veće fraze ili rečenice. Različiti jezici prihvaćaju ovu konstrukciju na različite načine, ali mnogi od njih dopuštaju primjere u kojima se manja ili preciznija jedinica govora može uključiti u potpuniju rečenicu. Kada je ova fraza integrirana u cjelinu u veću, često se naziva ugrađivanjem u središte.
Jedan od najčešćih primjera fraza ugrađenih u središte uključuje relativne rečenice koje se ubacuju u veće rečenice. Jedan osnovni primjer je rečenica poput ove: “Muškarac kojeg je žena čula otišao je.” – U ovom primjeru ugradnje središta, ako je relativna rečenica u potpunosti izbačena, kraća rečenica mogla bi glasiti ovako: “Čovjek je otišao.” Uključivanje relativne rečenice služi čitatelju da pokaže da je postojala žena koja je čula muškarca, a to dovodi do pojave fenomena ugradnje centra u rečenicu.
Retorička tehnika govora ili pisanja ugrađenog u centar često stvara probleme s razumijevanjem jezika. U gornjem primjeru čitateljima ili slušateljima može biti zbunjujuće da shvate što se točno misli, budući da je kontekst žene koja čuje muškarca prilično nejasan, pogotovo kada se čita tiho, bez ikakvog nagovještaja intonacije govornika. Neki bi mogli upitati je li žena čula muškarca kako odlazi, ili bolje rečeno, jednostavno ga je čula u nekom drugom kontekstu. Osim toga, višestruki primjeri ugrađivanja središta mogu stvoriti zbrku oko odnosa subjekt/objekt i učiniti duži monolog mnogo težim za razumijevanje. Mnogi akademici koji podučavaju pisanje savjetovali bi studente da izbjegavaju pretjeranu praksu ugradnje centra u pisanje.
Osim poteškoća s ugradnjom centra u stvarno razumijevanje jezika među ljudima, postoje i drugi problemi s ovim fenomenom koji se odnose na korištenje tehnologije za razumijevanje prirodnog jezika. Stručnjaci za korištenje današnje tehnologije za tumačenje ljudskog govora ukazali su na značajne probleme s lingvističkim tehnikama kao što je ugrađivanje u središte koje inhibiraju učinkovito raščlanjivanje jezika u svrhu točne interpretacije. Iako složeno modeliranje može pomoći da se strojevi lakše nose sa složenim govorom, neki od današnjih vrhunskih lingvističkih stručnjaka općenito tvrde da je većina jezika donekle otporna na raščlanjivanje, što ukazuje da će izgradnja tehnološke sposobnosti za obradu prirodnog jezika biti dugotrajna i složena i vjerojatno nesavršen proces.
Novi resursi poput jednostavnih rekurentnih mreža i uređaja za razlikovanje leksičkih kategorija pomogli su znanstvenicima da se približe dubljem razumijevanju kako tumačiti prirodni jezik. Dio toga uključivao je proučavanje struktura ugrađenih u centar i drugih alternativnih rečeničnih struktura. Također su uloženi veliki napori da se stvori sofisticirano modeliranje odnosa subjekta i objekta.