Srednjovjekovna teologija obično se odnosi na proučavanje religije tijekom vremenskog razdoblja poznatog kao srednji vijek ili srednjovjekovno doba, otprilike od 5. stoljeća do 15. stoljeća. Dok je velik dio Europe i zapadnog svijeta u to vrijeme bio bačen u kaos i sukobe, samostani i neka druga mjesta ostali su utočišta učenja i diskursa. To je rezultiralo stvaranjem velikog broja teoloških studija i literature, a toliko se duhovnih i religioznih uvjerenja tog vremena još uvijek može proučavati. Srednjovjekovna teologija često uključuje radove srednjovjekovnih filozofa i vjerskih vođa u vezi sa pogledima na slobodnu volju i predodređenost te prirodu dobra i zla.
Jedan od najčešćih aspekata srednjovjekovne teologije je proučavanje onih vjerskih vođa i filozofa koji su ostavili trajan trag na religiju tijekom stotina ili tisuća godina. Augustin iz Hipona, na primjer, bio je jedan od posljednjih rimskih filozofa i vjerskih vođa koji je uspostavio veliki dio religijske misli koja će se nastaviti nakon njegove smrti. Na Tomu Akvinskoga se također gleda kao na dominantnog teologa srednjovjekovnog razdoblja, a njegovi su spisi bili temelj za veći dio zapadnokršćanske misli od njegova života. Bilo je i drugih utjecajnih ličnosti u srednjovjekovnoj teologiji, uključujući islamske filozofe koji su napredovali tijekom mračnog doba srednjovjekovne Europe.
Koncepti slobodne volje i predodređenja bili su neki od najvažnijih aspekata srednjovjekovne teologije. Poduzeti su različiti filozofski i teološki pristupi kako bi pomogli ljudima da racionaliziraju svoju sposobnost djelovanja s konceptom sveznajućeg stvaratelja. Ideja predestinacije utvrdila je da ljudi nemaju istinsku slobodnu volju, te da su njihova djela bila poznata i unaprijed određena prije nego što su se uopće dogodila. Ova se ideja često koristila u srednjovjekovnim studijama kao opravdanje zašto su neki ljudi imali bogatstvo i moć, kao nagradu za dobar život koji su bili predodređeni za život.
U srednjovjekovnoj teologiji također je bilo mnogo razmišljanja i razmatranja o prirodi dobra i zla. Ljudi su željeli bolje razumjeti što je “dobro”, a što “zlo” i kako su te ideje uopće moguće u svemiru koji je stvorilo svemoćno i dobronamjerno božanstvo. To se često istraživalo kroz koncepte kao što su predodređenje i “izvorni grijeh” koji su služili kao sredstvo za objašnjenje zašto su se loše stvari događale dobrim ljudima. Mnoga pitanja o kojima se raspravlja u srednjovjekovnoj teologiji i dalje su izvori za filozofska i teološka istraživanja, budući da ove vrste pitanja često nemaju točan ili konačan odgovor.