Postoje zapravo dva različita puta koja treba slijediti u potrazi za značenjem cinizma. Za stare Grke, cinizam (velikim slovom) bio je škola filozofije i društvene kritike koju je utemeljio čovjek po imenu Antisten. Sljedbenici cinizma često su odbacivali materijalne udobnosti i društvene prakse svijeta oko sebe, radije živeli što jednostavnije i što je moguće kreposnije. Budući da su se ti cinici često odbijali okupati i često su ih zatekli kako nepovezano viču na javnim mjestima, nazvani su kuon, grčka riječ za pse. Stoga su ti ljudi povijesno postali poznati kao “filozofi pasa”.
Možda najpoznatiji sljedbenik pokreta grčkog cinizma bio je čovjek po imenu Diogen. Legenda kaže da je Diogen lutao grčkim selima, navodno u beskrajnoj potrazi za poštenim čovjekom. Iskrenost i vrlina bili su ključni elementi izvorne filozofije cinizma. Problem je bio u tome što je u očima Cinika malo grčkih političara ili istaknutih članova vladajuće klase imalo bilo koju od tih kvaliteta. Društvom su općenito vladale misli o osobnoj dobiti, politička korupcija i besmisleni rituali.
U suvremenom smislu riječi, cinizam je osobno uvjerenje da su ljudi motivirani prvenstveno vlastitim interesima, a prirodni poredak stvari naginje dezintegraciji i korupciji. Oni koji prihvaćaju cinizam često se odvajaju od ostatka društva, vjerujući da je društvo u cjelini uglavnom napustilo svoj temeljni sustav vrijednosti. Političari djeluju samo kada postoji osobna korist, a korporativni svijet prvenstveno je motiviran pohlepom i korupcijom. Sa stajališta cinizma, te se okolnosti neće popraviti jer su ljudi sposobni za te promjene sputani apatijom i strahom.
Suvremeni cinik sebe može vidjeti kao društvenog kritičara, čija negativna mišljenja imaju valjanu svrhu. Cinizam nije bez svojih konstruktivnih aspekata, budući da politički i društveni lideri moraju razumjeti negativne aspekte svojih namjera ili djelovanja. Ali oni koji prihvaćaju najekstremnije elemente cinizma riskiraju da izgube svoj kredibilitet kao “đavolji zagovornici”. Kada je cinizam spojen s osjećajem gorčine ili rezignacije, moderni cinik mogao bi se naći potpuno izoliran od svijeta oko sebe, uključujući obitelj i prijatelje koji se više ne mogu nositi s konspirativnim mislima i nepopustljivom negativnošću povezanom s ekstremnim cinizmom.