Vrste ratne poezije ovise o perspektivi ljudi koji je pišu. Postoji domoljubna poezija, koja odaje počast žrtvi i hrabrosti vojnika koji se bore za svoju zemlju. Antiratna poezija u ratu ne vidi slavu, već samo uništenje i patnju. Poeziju svjedoka pišu oni koji iz prve ruke doživljavaju posljedice rata, ali nisu sudionici borbi. Poezija vojnika opisuje iskustvo borbe u ratu.
Domoljubna poezija slavi i odaje počast vojnicima koji se bore i često ginu u obrani svoje zemlje. Njegova je svrha dati dostojanstvo i smisao njihovim žrtvama. Vojnici su za čast jer donose sigurnost i mir svojim sunarodnjacima. Engleski pjesnik Rupert Brooke napisao je u svom sonetu iz Prvog svjetskog rata “Mir” da pali vojnik za sobom ostavlja “Neprekinutu slavu, skupljeni sjaj,/Širinu, blistavi mir ispod noći”.
Ratnu poeziju koja govori protiv nasilja bilo koje vrste pisali su pjesnici diljem svijeta u svakom dobu. Često za temu ima iluziju slave i pobjede. Kineski pjesnik Li Po iz 8. stoljeća napisao je u “Borbama južno od zida” da “Mudri ljudi znaju da pobijediti u ratu/nije ništa bolje nego izgubiti.” Godine 1899. američki pjesnik Stephen Crane napisao je gorku i ironičnu “Rat je ljubazan”. Pjesma izjavljuje “Veliki je bog bitke, veliki, i njegovo kraljevstvo – /Polje na kojem leže tisuću leševa.”
Još jedno tijelo ratne poezije je ono o svjedocima rata. Među njima su civilni zarobljenici koncentracijskih i logoraša. Oni doživljavaju rat kao jednu od njegovih žrtava. U pjesmi “Nećemo nikad zaboraviti – Auschwitz” preživjeli holokaust Alexander Kimel piše o svom otkriću plinskih komora. “Kasnije se djeca ukoče od smrti/Ljudi postaju uvrnuti teret/Isprepletenih udova i glava zalijepljenih krvlju.” Velik dio poezije o američkim logorima za interniranje u Drugom svjetskom ratu napisala su japanska djeca.
Ratna poezija vojnika opisuje kako je biti u ratu. Vojnici u ratu, bez obzira koju zemlju predstavljali, u svojim pjesmama izražavaju duboku vezu ljubavi prema svojim suborcima. U “Komad neba bez bombi” vijetnamski pjesnik Lam Thi My Da piše o suborcu ubijenom u američkom bombardiranju. “Posali smo kamenje na neplodni grob, dodajući svoju ljubav rastućoj hrpi kamena.” U pjesmi “Gdje su moja braća?” Američki pjesnik Steve Newton traži svoje suborce. Strofa iz pjesme pokazuje gdje ih nalazi. “Kamo su otišla moja braća?/Ponekad ih vidim u polju od kamena/ili na zidu.”