Samoglasnik je vrsta zvuka za koju nema zatvaranja grla ili usta ni na jednom mjestu gdje se javlja vokalizacija. Ovo se može suprotstaviti suglasnicima, koji su zvukovi za koje postoji jedna ili više točaka u kojima je zrak zaustavljen. U gotovo svim jezicima riječi moraju sadržavati barem jedan samoglasnik. Dok se u engleskom jeziku riječ može formirati bez suglasnika – kao što su riječi I ili a – nijedna se riječ ne smije sastojati samo od suglasnika.
U mnogim jezicima samoglasnici nisu presudni za opće značenje riječi. Umjesto toga, jedan u tim jezicima – od kojih su mnogi semitski jezici – djeluje više da daje specifičnu fleksiju nego da razlikuje riječ od drugih različitih riječi. Paralela tome u engleskom jeziku može se vidjeti u primjeru dive and dove ili lay and lie, u kojem je temeljna riječ ista, ali promijenjeni samoglasnik označava vrijeme. Jezici koji imaju ovakvu strukturu često niti ne označavaju sve te glasove u pisanom tekstu. I arapski i hebrejski su dobri primjeri za to, gdje je označavanje mnogih samoglasnika nepotrebno u pisanju.
Budući da se samoglasnik odnosi na određenu vrstu zvuka, neka slova mogu ortografski predstavljati suglasnik u nekim okolnostima, a samoglasnik u drugima. Na engleskom se to može vidjeti sa slovima y i w, koja se najčešće koriste za stvaranje suglasničkih zvukova, ali ne zahtijevaju zatvaranje grla što je uobičajeno za suglasnike. U slučaju y, na primjer, ljudi mogu usporediti njegovu upotrebu u riječima ondje i dan. U riječi yonder, djeluje jasno kao suglasnik, sa središtem jezika koji blokira protok zraka s jedne strane dodirujući paletu usta u onome što se naziva palatalnim aproksimantom. U riječi dan, s druge strane, tvori zvuk sličan onome da je riječ napisana na engleskom kao dei.
U slučaju w, riječi woo i how mogu se ispitati. U riječi woo, slovo djeluje kao suglasnik, pri čemu stražnji dio jezika blokira protok zraka s jedne strane dodirujući paletu usta – što se naziva labiovelarski aproksimant. U riječi how, služi kao samoglasnik, koji bi se u engleskom pisanju mogao predstaviti kao hao.
U engleskom jeziku postoji pet slova koja uvijek predstavljaju samoglasnik kada se piše: a, e, i, o i u. Ovih pet slova predstavlja više od pet glasova, međutim, ovisno o riječi ili ako su u kombinaciji s drugim slovima. Čitatelji mogu usporediti slovo a u riječima šešir i mržnja kao jedan od mnogih primjera.