Sigmund Freud je strukturirao um u metaforičke dijelove. Ti su “odjeljci” sporni i nisu baš dokazivi. Ipak, mnogi drugi psihijatri i psiholozi od tada su koristili njegovu terminologiju kako bi raspravljali o načinu na koji um radi i predlagali promjene. Ove definicije dijelova uma: svjesno, nesvjesno i podsvjesno leže u korijenu značajnog nesporazuma.
Neki ljudi koriste pojmove nesvjesno i podsvijest naizmjenično, ali to nije točno iz Freudove definicije. Nesvjesno, prije svega, ne znači, kako se u medicinskoj terminologiji koristi, “nokautirano”, a ne znači ni anestezirano. Ipak, ove ideje imaju odnos s Freudovom koncepcijom nesvjesnog.
Jednostavnim riječima, nesvjesno je skladište prikupljenih informacija koje su potisnute i koje nije lako donijeti svjesnom umu. Ova sjećanja koja svjesni um ne prepoznaje mogu biti sjećanja na traumu, ili čak jednostavno sjećanja, obrasci mišljenja, želje i osjetilni dojmovi koji ostaju daleko ispod dostupne površine. Budući da su u biti, nedostupni bez psihoanalize, mogu pokretati i kontrolirati svjesni um na nevidljivim razinama. Velik dio Freudovog ida i superega djeluje u pozadini nesvjesnog, stvarajući bolesti, mentalne probleme, neuroze i niz drugih problema.
Nesvjesno i podsvijest uvelike se razlikuju, iako nepsihijatrijski stručnjaci često pogrešno koriste podsvijest. Za razliku od nesvjesnog, podsvjesni um leži odmah ispod svijesti i lako je dostupan ako mu se posveti pažnja. Na primjer, možda znate nečiji telefonski broj. Ove informacije nisu pohranjene u vašem svjesnom umu, već u vašoj podsvijesti. Ako razmislite o tome, možete proizvesti telefonski broj, ali on ne lebdi samo u vašem svjesnom umu. Morate usmjeriti pozornost na pamćenje kako biste izvukli telefonski broj. Te uspomene kojih se možete lako prisjetiti nisu svjesne ako ne obratite pozornost i usredotočite se. Kada vas netko zamoli da opišete svoj savršeni dan, posežete u svojoj podsvijesti za tim uspomenama.
Međutim, ako vas netko zamoli da opišete najgori dan koji ste ikada imali, pogotovo ako je bio posebno traumatičan, možda nećete moći opisati najgori. Mogli biste u svojoj podsvijesti raspravljati o sjećanjima koja su bila nezaboravno loša, ali istinski traumatičan dan mogao bi biti djelomično ili potpuno potisnut. Na taj način, jedna od razlika između nesvjesnog i podsvijesti je u tome što je, barem prema Freudovoj procjeni, nesvjesno djelovalo kao zaštitna sila na um, čak i ako je ta zaštita bila pogrešno vođena. Stvarno pronalaženje najtraumatičnijeg dana u vašem životu moglo bi značiti značajnu terapiju za pristup slojevima sjećanja zakopanih daleko od svijesti i podsvijesti, duboko skrivenih u umu.
Drugi istaknuti psiholozi i psihijatri imali su različite ili proširene definicije nesvjesnog i podsvijesti. Za Carla Junga, nesvjesni um je bio skladište svih neintegriranih aspekata osobnosti, poput sjene i anima/animusa. Da biste postali potpuno individualizirana osoba, te stvari je trebalo osvijestiti i integrirati u osobnost, tako da služe osobi, a ne da je osujećuju. Ispod nesvjesnog, Jung je dalje definirao kolektivno nesvjesno, skupinu zajedničkih slika i ideja koje su bile prisutne kod svih ljudi bez obzira na kulturno porijeklo.
Ipak, drugi psihijatri i psiholozi odbacuju nesvjesno kao sranje. Tvrde da se sustav koji je Freud opisao i koji su drugi kasnije proširili ne može provjeriti. Bihevioristi, na primjer, starije bihejviorističke škole skloni su kritizirati Freudov pogled na “razine” uma. S druge strane, kognitivni bihevioristi pokušali su ideju potisnutih ideja u nesvjesnom unijeti u novi skup terminologije.
Umjesto nesvjesnog i podsvjesnog, kognitivni bihevioristi pomažu klijentima da procijene ponašanje kako bi došli do njihovog temeljnog sustava uvjerenja, onih misli i ideja, koje stvarno pokreću osobu. Ovo je na neki način odvojeno od Freudovih izvornih ideja jer naglašava da, iako se ta temeljna uvjerenja mogu potisnuti, njihovo iznošenje na vidjelo ne mora nužno izazvati trenutnu promjenu. Umjesto toga, identificiranjem ovih uvjerenja započinje kognitivni proces promjene. Nadalje, ova temeljna uvjerenja nisu vezana uz pojmove kao što su “Edipov kompleks” ili id.