Deduktivno zaključivanje je jedan od dva osnovna oblika valjanog zaključivanja. Počinje općom hipotezom ili poznatom činjenicom i iz te generalizacije stvara konkretan zaključak. Ovo je suprotno od induktivnog zaključivanja, koje uključuje stvaranje širokih generalizacija iz specifičnih opažanja. Osnovna ideja deduktivnog zaključivanja je da ako je nešto istinito za klasu stvari općenito, ta se istina odnosi na sve članove te klase. Jedan od ključeva za zdravo deduktivno razmišljanje je, dakle, biti u stanju ispravno identificirati članove razreda, jer će netočne kategorizacije rezultirati neispravnim zaključcima.
Istina i valjanost
Da bi deduktivno zaključivanje bilo ispravno, izvorna hipoteza ili generalizacija također moraju biti točni. Iz bilo koje generalizacije može se napraviti logična dedukcija, čak i ako nije istinita. Ako je generalizacija pogrešna, konkretan zaključak može biti logičan i valjan, ali ipak može biti netočan.
Primjeri
Može se bolje razumjeti deduktivno razmišljanje gledajući primjere. Generalizacija bi mogla biti nešto poput: “Sve ose imaju žalac.” Logičan zaključak određenog primjera bi tada bio: “To je osa, pa ima žalac.” Ovo je valjan odbitak. Međutim, istinitost zaključka ovisi o tome je li promatrani kukac doista osa.
Ljudi često koriste deduktivno razmišljanje, a da to nisu ni svjesni. Na primjer, roditelj bi djetetu mogao reći: “Pazi na tu osu – mogla bi te ubosti.” Roditelj to kaže jer zna da ose imaju žaoke i da stoga promatrana osa ima žalac i da bi mogla ubosti dijete.
Induktivno Rezoniranje
Induktivno zaključivanje bi radilo suprotnim redoslijedom. Specifično bi zapažanje bilo da određena osa ima žalac. Tada bi se moglo navesti da sve ose imaju žalac. Mnogi znanstveni testovi uključuju dokazivanje jesu li dedukcija ili indukcija zapravo istinita. Navođenje da sve mačke imaju narančasto krzno jer jedna mačka ima narančasto krzno, na primjer, moglo bi se lako opovrgnuti promatranjem mačaka koje nemaju narančasto krzno.
Silogizam
Jedan od najčešćih i najkorisnijih oblika deduktivnog zaključivanja je silogizam. Silogizam je specifičan oblik argumenta koji ima tri laka koraka: glavnu premisu, sporednu premisu i logički zaključak. Na primjer, premisu “Svaki X ima karakteristiku Y” mogla bi slijediti premisa “Ova stvar je X”, što bi rezultiralo zaključkom “Ova stvar ima karakteristiku Y”. Prvi primjer ose mogao bi se podijeliti na glavnu premisu “Svaka osa ima žalac”, sporednu premisu “Ovaj kukac je osa” i zaključak “Ovaj kukac ima žalac”. Stvaranje silogizma smatra se dobrim načinom za testiranje deduktivnog zaključivanja kako bi se osiguralo da je valjano.