I argumentirani i uvjerljivi eseji imaju za cilj predstaviti određeno gledište, ali se razlikuju i po načinu na koji iznose svoju poantu i zašto. Autor argumentiranog eseja obično će pokušati iznijeti svoje mišljenje putem razuma. To znači identificirati suprotna stajališta, a zatim koristiti činjenice, statistike ili druge dokaze kako bi ih diskreditirali tako da čitatelj u konačnici zaključi da je autorov stav ispravan. Uvjerljivi esej, s druge strane, češće koristi strast i emocije u pokušaju pokolebanja čitateljeve lojalnosti. Ovdje se često priznaju suprotna gledišta, ali se obično ne analiziraju. Zbog toga se ova vrsta eseja često percipira kao jednostrana i napisana je prvenstveno na temelju osobnih uvjerenja. Argumentacijski radovi obično su strukturirani više poput analize visoke razine, s odjeljcima posvećenim razmatranju ključnih pitanja iz više kutova.
Argumentativne tehnike
U većini slučajeva, argumentirani esej je onaj koji objektivno iznosi argument koji zatim podupire činjenicama, statistikama i stručnim dokazima. Pisci općenito priznaju protutvrdnje i suprotne argumente od samog početka, ali im je cilj diskreditirati ih pozivajući se na razum čitatelja. Kao takvi, ove vrste radova često daju pregled svih glavnih argumenata ili učenja o određenoj temi, a zatim grade argument o tome koji je najbolji ili najispravniji.
Postoji nekoliko različitih tehnika koje pisci ovih vrsta radova mogu koristiti, ovisno o njihovom preciznom cilju. Ponekad je svrha izlaganja pokazati da se protutužbe temelje na zastarjelim informacijama ili nepotpunom istraživanju, ili bi se mogle diskreditirati kao činjenično netočne. Cilj argumentiranog eseja je predstaviti cjelovit argument koji će čitatelja uvjeriti zbog svoje utemeljenosti na činjenicama i logici.
Pisac ove vrste rada zna da se čitatelji možda neće složiti na kraju rasprave, a u mnogim slučajevima uvjeriti ih i nije toliko važno. Bitnije je da je argument logičan i opravdan. Čitajući razloge za svoj stav, čitatelj bi u najmanju ruku trebao poštivati stav pisca, čak i ako on ili ona u konačnici ne misli da je stav ispravan.
Strast i uvjeravanje
S druge strane, uvjerljivi eseji obično su dizajnirani da uvjere čitatelja, često pozivajući se na njegove ili njezine emocije. Pisci će često započeti s pretpostavkom da su njihovi čitatelji netočni u svojim stavovima i onda će esej koristiti kao sredstvo za ispravljanje ili usavršavanje percepcije. U većini slučajeva to je apel koji koristi tradicionalna shvaćanja ispravnog i pogrešnog, te koristi strast da privuče čitatelja uz pisca za ono što je više-manje zajednički hod.
Ova vrsta eseja priznaje suprotna gledišta, ali obično ne troši puno vremena na njihovu analizu. Umjesto toga, pisci obično pokušavaju uokviriti vlastite perspektive uvjerljivijim jezikom. Uvjerljivi eseji često su prilagođeni osobnim interesima, društvenim uvjerenjima i svim poznatim strastima čitatelja, te su kao takvi često dizajnirani za određenu publiku. To je u izravnoj suprotnosti s većinom argumentiranih eseja, koji se obično pišu za gotovo svakoga.
Pisci uvjerljivih eseja također se više oslanjaju na ljudske emocije nego na statistiku kada iznose svoje argumente. Ova vrsta pisanja usredotočuje se na empatičnu i uvjerljivu isporuku, a pisac može predstaviti anegdotske priče ili podijeliti osobno iskustvo s kojim se čitatelj može poistovjetiti. Esej često predstavlja željenu promjenu mišljenja kao retoričku situaciju u kojoj svi dobivaju i za pisca i za čitatelja.
Strukturne razlike
U većini slučajeva ovi eseji su također strukturirani stvarno drugačije. Pisci s argumentiranim ciljevima obično se bave svakim pitanjem ili elementom naizmjence, analizirajući ga sa svih strana i zatim donoseći zaključak u skladu s tezom rada. Nasuprot tome, uvjerljivi komadi češće pokreću i odbacuju opoziciju na samom početku, a zatim provode većinu glavnih paragrafa naglašavajući stav pisca različitim primjerima.
Često se razlikuju i načini na koje se zaključci prezentiraju. Argumentirani esej obično završava sažetkom svih relevantnih činjenica i tvrdnjom da je autorova interpretacija ispravna. Uvjerljivi pisac češće će zaključiti tražeći od čitatelja da se predomisli ili se “pridruži cilju” predstavljenom u radu.
Moguća mjesta preklapanja
Argumentativni i uvjerljivi eseji imaju sličan cilj, a to je uvjeriti čitatelje da je temeljna tvrdnja točna ili barem dobro obrazložena. Razlika između dokazivanja tvrdnje i promjene nečijeg mišljenja može biti duboka, ali u određenim aspektima – identificiranje kritike, koja se odnosi na čitatelja, i postavljanje autoritativnog tona, na primjer – mogu postojati i sličnosti. Mnogo ovisi o piscu, temi i publici kojoj je namijenjen.