Uloga oksimorona u poeziji obično je dvojaka: često ima za cilj stvoriti živu i nezaboravnu sliku ili frazu i natjerati čitatelja da zastane na trenutak da razmisli o značenju onoga što je upravo pročitano. Kombiniranjem dviju riječi ili pojmova koji su sami po sebi kontradiktorni, korištenje učinkovitog oksimorona može stvoriti frazu s trajnom rezonancijom i senzibilitetom koji je neposredniji. Ova snažna fraza također može pomoći čitatelju da zastane na trenutak kako bi razmislio o značenju oksimorona u djelu, koji se može koristiti za kontroliranje ritma pjesme ili za isticanje točke.
Oksimoron u poeziji ili bilo kojoj drugoj vrsti djela je izraz koji se sastoji od dvije ili više proturječnih riječi koje se koriste zajedno. Uobičajeni primjeri uključuju izraze poput “jumbo škampi” ili “gorko slatko” i ne koriste se samo zajedno za stvaranje kontrasta, već i za stvaranje novog značenja. Kada netko koristi oksimoron u pjesničkom djelu, tada pjesnik obično pokušava stvoriti istu vrstu novog značenja iz zajedničkog korištenja fraza. To znači da jednostavno stavljanje dvije kontradiktorne riječi zajedno nije nužno dovoljno da se smatra učinkovitom upotrebom oksimorona, budući da je potrebno ovo veće značenje.
Jedan od najčešćih načina na koji pjesnik može koristiti oksimoron u poeziji je stvaranje slike ili ideje koja je snažnija korištenjem oksimorona. To može dati određenoj frazi ili ideji u pjesmi veći naglasak unutar djela i može pjesmu učiniti nezaboravnijom. Primjeri za to uključuju fraze poput “Rastanak je tako slatka tuga” Williama Shakespearea, u kojima izraz “slatka tuga” postaje prilično nezaboravan. Ne samo da ova konkretna uporaba oksimorona također uključuje aliteraciju, već ideja da se tuga osjeća slatko ili da je na neki način nešto što bi netko uživao stvara daleko uzbudljiviju sliku.
Upotreba oksimorona u poeziji također može omogućiti pjesniku da čitatelju bolje kontrolira ritam pjesme. Mnogi čitatelji mogu čitati poeziju nešto pojačanim tempom, što ih može spriječiti da zastanu i ne razmišljaju o pjesmi dok čitaju. Međutim, kada se naiđe na oksimoron, može biti dovoljno uznemirujuće da je čitatelj prisiljen zastati i razmisliti što je točno pročitao. To omogućuje pjesniku da kontrolira ritam pjesme i da čitatelja navede na razmišljanje o točki koja može imati poseban značaj ili veće značenje u pjesmi.