Prema smjernicama morfologije, grane lingvistike koja se bavi unutarnjom strukturom riječi, morfem je najmanja smislena jezična jedinica u gramatici jezika. U pisanju se sastoje od grafema, odnosno najmanjih jedinica tipografije. U usmenom jeziku, međutim, oni su sastavljeni od fonema, odnosno najmanjih govornih jedinica. Ljudi ih kategoriziraju prema načinu na koji rade zajedno i funkcijama koje imaju, a obično se kombiniraju prema specifičnoj hijerarhijskoj strukturi. Njihovo proučavanje važno je jer može pokazati kako ubrzati učenje jezika ili poslužiti kao alat za praćenje jezičnih pomaka.
Primjena definicije
Trenutna definicija ovih elemenata znači da, u smislu duljine i funkcije, oni mogu biti ili riječ ili samo element riječi. Na primjer, riječ “tehnika” je i riječ i morfem, jer se ne može rastaviti na manje smislene jedinice. Složeniji primjer je riječ “neljubazno”, koja se sastoji od tri dijela: “un”, što znači ne, “ljubazan”, što znači dobronamjeran, i “ly”, što znači sličan. Ništa od toga ne može se razbiti na manje dijelove, a da se pritom ne izgubi svako semantičko značenje.
Mnogi ljudi vjeruju da su morfemi isti kao i slogovi, ali to je netočno. Riječ “cheddar”, na primjer, ima dva sloga, “ched” i “dar”. Ti se slogovi ne mogu razdvojiti, jer sami po sebi nemaju semantičko značenje, pa postoji samo jedan morfem.
Neki ljudi tvrde da se neki veći pojmovi i izrazi tehnički mogu klasificirati kao morfemi. Dobar primjer za to je uobičajeni idiom “posljednja slamka”, gdje se ideja o dostizanju granice ne prenosi osim ako se sve tri riječi ne pojave zajedno. Kolokacije kao što je “željezna volja” dodatni su slučajevi u kojima dobivanje značenja zahtijeva korištenje više od jedne riječi.
kategorizacija
Lingvisti obično klasificiraju morfeme u dvije glavne skupine na temelju načina na koji se kombiniraju da bi stvorili riječ. “Slobodan” ili “nevezan” morfem je jezična jedinica koja može stajati samostalno kao riječ bez ičega drugog vezanog uz nju. Riječ “mačka” je dobar primjer.
S druge strane, “vezani” morfemi su glasovi ili kombinacija glasova koji moraju biti vezani za slobodni morfem kako bi se stvorila riječ. Većina prefiksa i sufiksa je ove vrste. Slovo “s” u riječi “psi”, na primjer, je vezano, jer nema nikakvo semantičko značenje bez slobodnog dijela, “pas”. Ova se skupina često dalje raščlanjava na flektivne jedinice, koje modificiraju vrijeme ili broj i pokazuju gramatičke odnose bez promjene značenja, i derivacijske jedinice koje tvore nove riječi kada se spoje s korijenom i koje mijenjaju dijelove govora, značenje ili oboje.
U engleskom jeziku ljudi morfeme također označavaju kao korijene, korijene ili afikse. Korijen, koji se ponekad naziva i baza, daje značenje i jedinica je za koju se drugi vežu. Na primjer, “učiti” je korijen koji može pomoći u stvaranju riječi poput “učitelj”. Afiks je morfem koji se veže na oba kraja korijena – prefiksi se pričvršćuju na početku, dok sufiksi idu na kraju. Temelj je korijen riječi u kombinaciji s bilo kojim afiksima.
Struktura i hijerarhija
Osim što proučavaju kako te jedinice funkcioniraju i što znače, lingvisti također promatraju kako idu zajedno ili kako su strukturirani. Oni tvrde da, općenito, postoji poseban redoslijed uređenja, koji se ponekad opisuje kao hijerarhijski. Uglavnom, ljudi ih obično pokušavaju spojiti na način koji pruža najviše smisla u smislu značenja što je brže moguće, što često znači da dodatke dodaju zadnji. Kada bi, na primjer, napravila riječ “neizreciv”, osoba bi počela kombiniranjem “govoriti” i “sposobno”, a ne “ne” i “govoriti”.
Razlog za studij
Ljudi proučavaju morfeme jer su, prema lingvistima, oni srce komunikacije. Način na koji ih ljudi koriste, samostalno ili u kombinaciji, drastično utječe na informacije koje se prenose s jedne osobe na drugu. Lingvisti nisu sasvim sigurni kako ih ljudi nauče pravilno kombinirati prema pravilima pojedinih jezika i ne znaju točno kako pojedinci povezuju određena značenja s točnim morfemima, ali se nadaju da će pomno proučavanje ovih elemenata dati neke naznake o usvajanju jezika. Ove informacije mogu biti vrlo korisne u pomaganju ljudima da brže uče jezike. Također bi moglo pomoći analizirati razvoj jezika kako se događa tijekom vremena.