Legenda ima nekoliko povezanih značenja. Današnja legenda može biti netko od poznatih slavnih, s postignućima većim od života, čija je slava dobro poznata. Drugo značenje ove riječi je književni žanr. U tom je svojstvu pojam često zlorabljen, koristi se kao sinonim za mit, priču i povijest. Međutim, ima više smisla upotrijebiti izraz legenda – kako se zapravo često koristi – za imenovanje vrste književnosti koja spada negdje između mita, priča i povijesti i koja inače nema ime.
U tom se smislu legenda razlikuje od mita, ako shvatimo da je mit usmjeren na objašnjavanje prirodnih fenomena, odgovaranje na pitanja zašto su stvari takve kakve jesu u prirodnom svijetu, jer je legenda usmjerena na pojedince i njihova postignuća. Također se razlikuje od velikih priča koje se usredotočuju na hiperbolu — a time i na humor — i namjerno pripisuju izume i inovacije heroju kojemu ne pripadaju radi priče. Konačno, od povijesti je odvojena činjenicom da se njezin sadržaj, za koji se jednom vjerovalo da je istinit, ispada izmišljen. Heroji legende u tom su smislu, dakle, izmišljeni heroji ili stvarni ljudi čiji podvizi nisu baš onakvi kakvima ih se predstavlja, koji su bili ili toliko životni ili toliko vrijedni divljenja da su ljudi poželjeli da su stvarni. Ovaj opis odgovara djelima i junacima koji se obično povezuju s žanrom.
Priče o kralju Arturu u tom su smislu legende. Moguće je da se priče o ovom kralju temelje na povijesnoj osobi koja je živjela u petom ili šestom stoljeću, ali priče su, nema sumnje, prerasle povijesne zapise, ako ih je bilo. Robin Hood, legendarni kasnosrednjovjekovni odmetnik/heroj, još je jedan takav: čovjek u pričama može se, ali i ne mora temeljiti na stvarnoj osobi, ali priče su zasigurno narasle dalje od čovjeka, ako postoji čovjek. Boudicca ili Boadicea, britanska kraljica iz prvog stoljeća koja je vodila napad na Rimljane, bila je poražena i navodno je svoj život okončala otrovom, nesumnjivo je bila povijesna ličnost, ali njezin je život pretvoren u legendu, barem u nekim izvještajima.