Način na koji netko koristi konkretnu ili fizičku ideju za bolje razumijevanje apstraktnih ideja naziva se kognitivna metafora. To je posebna vrsta metafore koja nadilazi književnu ili pjesničku upotrebu i proteže se u praktična, svakodnevna razmatranja. Uobičajeni primjer kognitivne metafore je ideja da se “gore” i “dolje” koristi za označavanje količine nečega. Kada se trošak proizvoda, koji je kvantitativna vrijednost, poveća, kaže se da “poskupi” ili da “raste”. Ove vrste koncepata su prilično česte i nalaze se među brojnim različitim kulturama.
Teorija kognitivne metafore odnosi se na cjelokupni koncept ove ideje i način na koji ljudi u cjelini koriste figurativni jezik i usporedbe. Metafora je izravna usporedba između dvije različite stvari, kao što su “Njezine oči bile su jezerce tamne vode koje odražavaju noćno nebo” ili “On je ljuti medvjed, prvi put ujutro.” Umjesto da se kaže da je jedna stvar kao druga, dva su objekta izravno povezana jedan s drugim.
Iako kognitivna metafora funkcionira na gotovo isti način, umjesto da djeluje samo kao izraz, ona je alat za bolje razumijevanje svijeta. Jedan koncept, koji je apstraktan ili teorijski, uspoređuje se izravno s drugim konceptom koji je stvarne ili fizičke prirode. To nekome omogućuje da lakše stvori referentni okvir pomoću kojeg se apstraktna ideja može u potpunosti razumjeti.
Na primjer, ideja da kada proizvod postane skuplji, kaže se da “cijene rastu”, kognitivna je metafora. Cijena proizvoda se fizički ne povećava u visinu. To je kvantitativna vrijednost koja se povećava po veličini i cijeni. Međutim, ovo je apstraktan koncept u kojem se ne može vidjeti fizička komponenta ovog povećanja, osim veće količine novca koja je potrebna za plaćanje.
“Uspon” vjerojatno predstavlja ideju povećanja volumena vode unutar danog tijela. Čaša vode, na primjer, s dodatnom dodatkom vode fizički se podiže u visinu prema vrhu. Na taj je način konkretan primjer dodatne količine koja rezultira fizičkim porastom. Kroz kognitivnu metaforu, ovaj pravi koncept se uspoređuje s apstraktnom idejom povećanja cijene za proizvod, pa je druga ideja lakša za razumijevanje.
Korištenje kognitivne metafore vjerojatno je proizašlo iz zajedničkih ljudskih iskustava kada su se ljudi počeli baviti brojnim apstraktnim konceptima. Jezik je u početku možda bio potreban samo za označavanje i opisivanje fizičkih elemenata i okoline oko ljudi. Kako su nefizičke komponente postajale sve važnije, kao što su “ljubav” i “vrijednost”, fizički su koncepti često korišteni za njihovo lakše objašnjenje i opisivanje. Zbog toga se kognitivna metafora može vidjeti u brojnim kulturama i jezicima, a postoji temeljno razumijevanje što ti izrazi znače.