Forenzička lingvistika, koja se ponekad naziva i forenzična stilistika, grana je lingvistike koja se usredotočuje na uzimanje analitičkih tehnika tog područja i njihovu primjenu na pravna i kaznena pitanja tako dalekosežna kao što su suđenje, istraga, rehabilitacija i kazna. Kao disciplina, forenzička lingvistika pregledava govornu i pisanu građu te ih, koristeći se znanstvenim tehnikama lingvistike, analizira. Ova grana lingvistike bavi se stvarima kao što je određivanje tko je autor pisanog dokumenta i identificiranje govornika usmenog materijala, kao što su snimljeni razgovori. Forenzička lingvistika također mjeri i određuje sadržaj i značenje govornog i pisanog materijala.
Prilikom odlučivanja o autorstvu, tehnika koja se koristi u području forenzičke lingvistike je proučavanje pisane komunikacije i usporedba njenog pravopisa, gramatike, rječnika, tona i strukture rečenice s poznatim spisima osumnjičenika kako bi se utvrdilo je li ju on ili ona napisao. Primjer može biti poruka o samoubojstvu čija je legitimnost upitna. Ova vrsta analize osobito je korisna u procjeni prijetnji, gdje je primljena poruka o otkupnini ili prijeteća e-mail, pismo ili tekstualna poruka. Na primjer, u slučaju prijetnje nasiljem na radnom mjestu ili u školi, posebna upotreba riječi može dati službenicima za provođenje zakona uvid u to koliko je vjerojatno da će ta radnja uslijediti.
Ti isti forenzički lingvistički alati korisni su u istrazi lažnih navoda, kao i u analizi izjava i priznanja. U tim se slučajevima forenzička lingvistička analiza koristi za utvrđivanje istinitosti riječi pisca ili govornika, informacija koje se prenose odabirom riječi i spominjanjem bilo koje malo poznate informacije. Proučavajući ove stvari, forenzička lingvistika može predložiti najučinkovitiji pristup pojedinom osumnjičeniku, svjedoku ili žrtvi.
Analiza usmene komunikacije može se napraviti i korištenjem forenzičke lingvistike. Forenzička fonetika je podpodručje forenzičke lingvistike i bavi se analizom identifikacije glasa ili govornika. Alati koji se koriste u ovoj vrsti forenzičke lingvističke analize nisu samo akustični zvuci glasa nego i posebni obrasci upotrebe jezika kao što su vokabular, izgovor i gramatika, koji mogu otkriti govornikovo nacionalno, regionalno i društveno porijeklo. Ukratko, bilo u pisanoj ili usmenoj komunikaciji, forenzička lingvistika razvija kolekciju markera koja označava određenog govornika ili pisca kao jedinstvenog i, u konačnici, uspostavlja neku vrstu jezičnog “otiska prsta” koji se može koristiti za utvrđivanje krivnje ili nevinosti.