Preneseni epitet je vrsta metaforičkog jezika u kojem se pridjev ili drugi modifikator primjenjuje na nešto drugo osim na ono što doslovno upućuje. Koncept je sinonim za hipalažu i usko povezan s drugim književnim pojmovima, kao što su personifikacija i metonimija. Ovi se epiteti često koriste kao retorička sredstva u poeziji i drugoj književnosti, ali se također nalaze u izrazima u uobičajenoj upotrebi.
Riječ “epitet” ima nekoliko različitih značenja, što može činiti izraz “preneseni epitet” pomalo zbunjujućim. Najčešća upotreba riječi odnosi se na uvredljivu ili omalovažavajuću frazu, kao u “rasnom epitetu”. U ovom slučaju, međutim, epitet” ima uglavnom zastarjelo značenje “izraza” ili “opisa”. Preneseni epitet je, dakle, opis koji se prenosi na nešto drugo.
Često je ovaj epitet oblik personifikacije, u kojoj se nešto neljudsko opisuje kao da ima ljudske emocije ili karakteristike. William Wordsworth, na primjer, u svojoj pjesmi “Lutao sam usamljen kao oblak” govori o narcisima kao o “smešnom društvu”. U stvarnosti, naravno, narcisi ne mogu biti šaljivi, niti razdragani, jer nemaju osjećaja. Govornik pjesme zapravo je onaj koji se osjeća jocund, ali svoje osjećaje prenosi na narcise.
Ovaj uređaj također može biti primjer metonimije, vrste figurativnog jezika u kojem se jedna imenica zamjenjuje nečim što je usko povezano s njom. Na primjer, netko bi mogao govoriti o “moćnom prijestolju”. Ovo je fraza metonimija jer se riječ prijestolje koristi za označavanje kralja ili kraljicu koji sjede na prijestolju. To je također preneseni epitet jer se pridjev moćan gramatički odnosi na prijestolje, a metaforički na vladara.
Zbog preklapanja između ovih različitih pojmova, nekim ljudima može biti zbunjujuće razlikovati preneseni epitet od drugih oblika figurativnog jezika. Međutim, postoji jednostavan test kojim čitatelj može utvrditi sadrži li fraza ovu vrstu epiteta. Najprije čitatelj treba provjeriti postoji li pridjev koji se gramatički odnosi na nešto na što se ne može doslovno odnositi. Ako je tako, čitatelj bi trebao utvrditi postoji li nešto drugo u kontekstu, bilo navedeno ili implicirano, što bi pridjev mogao opisati. Ako neka druga osoba ili predmet doista pokazuje tu karakteristiku, to je preneseni epitet; ako ne, to je neka druga vrsta metaforičkog jezika.
Mnogi svakodnevni engleski izrazi koriste ove epitete. Uobičajeno je čuti spominjanje “neprospavane noći”, “radosne prilike” ili “sretnog dana”. U stvarnosti, naravno, ti izrazi upućuju na ono što ljudi doživljavaju, a ne na ono što doživljavaju noći, prilike ili dani.