Tipografska pogreška ili tipkarska pogreška je greška napravljena slučajno tijekom tipkanja ili prepisivanja nečega. Većina ljudi razlikuje slučajne pogreške poput ove i pogreške neznanja poput lošeg pravopisa i gramatike. Te su pogreške iznimno česte i vrlo frustrirajuće za urednike jer se ponekad mogu dovoljno dobro sakriti da ih se ne uhvati prije objave. Neke su pogreške pri tipkanju toliko česte da su u nekim zajednicama postale šale; “teh” se ponekad namjerno koristi za “the”, na primjer, budući da mnogi ljudi tako često transponiraju ova slova.
Jedna od najčešćih pogrešaka pri tipkanju je transpozicija slova, u kojoj su sva slova potrebna za sricanje riječi prisutna, ali u pogrešnom redoslijedu. Ova vrsta pogreške često se događa kada netko brzo tipka i ne obraća dovoljno pažnje na svoj rad. Također nije neuobičajeno vidjeti zamjene slova uzrokovane klizanjem prstiju na tipkovnici.
Dupliciranja i izostavljanja također su uobičajene tiskarske pogreške; na primjer, netko bi mogao upisati riječ dvaput zaredom, a da toga nije shvaćao, što bi dovelo do pogreške umnožavanja. U drugim slučajevima, netko bi slučajno mogao izostaviti riječ ili, što je češće, izostaviti slovo iz riječi da izazove tipografsku pogrešku. Pogreške u umnožavanju može biti teško uočiti ako je pisani rad samo malo prešao, a ako greška u izostavljanju slučajno napiše drugu riječ, može učiniti pogrešku teškom za pronalaženje.
Pravopisne i gramatičke pogreške ne smatraju se tiskarskim pogreškama jer nisu tipografske pogreške – to su znakovi neznanja u kojima se mora ispraviti daktilografov um, a ne tiskani materijal. U nekim slučajevima, netko će pogreškom upisati homofon za riječ, u kojem slučaju se pogreška može nazvati “mislim”, priznajući da je pogreška gramatičke prirode, ali uzrokovana stvarnom pogreškom. Neki uobičajeni misli uključuju zamjenu “njegovo” za “to je” ili “tamo” za “njihov” i obrnuto.
Sprječavanje pogrešaka pri upisu i njihovo uočavanje kada se pojave vrlo je važno za većinu ljudi koji proizvode tiskani materijal. Zbog toga je izuzetno važno savjesno uređivanje od strane druge osobe, jer može pronaći osnovne greške koje bi autoru mogle promaknuti. Na računalu korištenje provjera pravopisa može pomoći u otkrivanju grešaka s debelim prstima, ali ništa ne može zamijeniti pažljiv vizualni pregled; pogreška pri tipkanju može biti izrazito očigledna i odvlačiti pozornost čitatelja.
Također je iznimno važno provjeriti ima li takvih grešaka u računalnom kodiranju, jer samo jedna može učiniti program beskorisnim. To vrijedi i za programske jezike poput HTML-a, koji mogu biti vrlo neoprostivi za tipografske pogreške.