Općenito, retorika je umjetnost uvjeravanja druge osobe da učini nešto ili da ima određeno mišljenje. Postoji niz taktika ili retoričkih strategija koje se mogu koristiti za pomoć u uvjeravanju. Najpoznatije od njih su Aristotelove tri vrste poziva — logos, etos i patos. Ovladavanje tehnikama korištenja ovih strategija može pomoći piscima i govornicima uobličiti svoju retoriku na načine koji će biti najuvjerljiviji za njihovu publiku.
Logos je grčki za “logiku”. Logički apel često predstavlja i analizira objektivne podatke, često objašnjavajući uzroke i posljedice. Na primjer, ako osoba piše članak o globalnim klimatskim promjenama, može iznijeti informacije o prosječnim svjetskim temperaturama i polarnim ledenim kapama koje se smanjuju. Pisac bi tada mogao nastaviti s analizom što je uzrokovalo klimatske promjene i kakve bi posljedice mogle imati klimatske promjene.
Kada koriste logiku kao jednu od retoričkih strategija, pisci i govornici trebaju biti oprezni kako bi izbjegli logičke zablude. Za izjavu koja se može činiti razumnom, ali zapravo nije, kaže se da sadrži logičku zabludu. Na primjer, neki znanstvenici tvrde da su klimatske promjene možda bile čimbenik koji je doveo do izumiranja dinosaura. Ipak, ne bi imalo smisla reći da su klimatske promjene uzrokovale izumiranje dinosaura, jer bi uzrokovale i izumiranje ljudi. Ovo je zabluda poznata kao ishitrena generalizacija – kaže se da će, budući da je događaj jednom imao određeni ishod, uvijek imati isti ishod.
Druga Aristotelova retorička strategija je ethos, što znači “etika”. U retorici, etički poziv je najčešće onaj koji utvrđuje karakter ili vjerodostojnost osobe koja iznosi argument. To može uključivati pisca ili govornika koji predstavlja svoje kvalifikacije, kao što je doktorat iz studija okoliša, ili objašnjava zašto mu je stalo do okoliša. Još jedan dobar način za uspostavljanje vjerodostojnosti kod publike je jednostavno iznošenje argumenta na način koji je lako razumljiv i bez činjeničnih ili gramatičkih grešaka. Povremeno, etos također može značiti apel na etičku ili moralnu odgovornost publike da poduzme nešto u vezi s nekim pitanjem.
Patos je retorička strategija koja privlači emocije publike. Jedan vrlo učinkovit način za to je davanje konkretnih primjera uz generalizacije. Na primjer, pričanje o tome kako je ribarski posao određene obitelji propao zbog klimatskih promjena više bi se dopao emocijama slušatelja nego statistika o prihodu izgubljenom zbog klimatskih promjena. Naracija, slike i osjetilni opisi specifične su vrste retoričkih strategija koje mogu pružiti emocionalne privlačnosti.