Zamislite da se svađate sa svojim supružnikom u domu novog poznanika, ili čak u kući svojih roditelja, ili domu prijatelja. Maniri propisuju da to ne činimo ili “provjetrimo svoje prljavo rublje u javnosti”. Osobni sporovi, poput onih koje možemo imati u našim odnosima, općenito se smatraju da nemaju mjesta kada smo u javnosti.
Isti je princip impliciran u izjavi “Politika se zaustavlja na rubu vode”, koju je prvi predložio republikanski senator Arthur Vandenberg oko 1947. godine. Ideja je bila široko prihvaćena pod Trumanom administracijom u SAD-u. Vandenberg je poznat po tome što je napustio svoje izolacionističke poglede na američku vanjsku politiku u korist više međunarodnog pogleda, a radio je na dvostranački način na prikupljanju potpore za stvari poput stvaranja NATO-a. Jedna od njegovih glavnih izjava bila je da američki političari uvijek trebaju predstavljati jedinstvenu frontu drugim zemljama, unatoč političkim nesuglasicama na vlastitom terenu. Iznošenje ovih nesuglasica na događaje usmjerene na internacionalizam oslabila je američku demonstraciju snage. Tako su političari koji posjećuju negdje drugdje preuzeli doktrinu da se politika zaustavlja na rubu vode, budući da podizanje stranačkih sporova ne bi najbolje predstavljalo ujedinjenu frontu snažne, cijele Amerike.
Vandenberg sigurno nije implicirao da politika zaustavljanje na rubu vode znači zaustavljanje stranačkih odnosa unutar SAD-a. Kao što se parovi mogu boriti u vlastitom dvorištu, mogu se i senatori, predsjednički kandidati i slično. No mnogi smatraju da su događaji u SAD-u, osobito 2000-ih, doveli do sve većeg kršenja pravila da se politika treba zaustaviti na rubu vode.
Činilo se da su Amerika i obje velike političke stranke na trenutak napustile koncept da se politika zaustavlja na rubu vode, i to u flagrantnom prikazu provjetravanja prljavog rublja. Iako stranke često daju obranu datih izjava, zasigurno se može tvrditi da su ljudi izvan SAD-a svjesni duboke podjele i pristranosti u američkoj politici. Vandenbergova vizija, što nije iznenađujuće, nije predvidjela dan kada bi ljudi s pristupom Internetu i toliko televizijskih kanala mogli čitati sve novine koje je proizvela neka država ili gledati većinu njezinih vijesti.
Neki ljudi tvrde da se o bilo kakvoj razlici u mišljenjima s aktualnom predsjedničkom administracijom ne bi smjelo raspravljati u stranim zemljama kako se ne bi narušio Vandenbergov koncept. Drugi vjeruju da je praktički nemoguće izbjeći reći nešto što se neće protumačiti kao stranačko ili političko, s obzirom na tendenciju dviju velikih političkih stranaka da se žestoko ne slažu.