Sintaksa u lingvistici može se odnositi ili na proučavanje strukturnih pravila jezika ili na sama tijela pravila. To je dio grane lingvistike koja se bavi oblikom i strukturom prirodnih jezika, kao što je red riječi u govornom engleskom jeziku ili slijed fizičkih gesta u američkom znakovnom jeziku. Grana lingvistike koja uključuje sintaksu također uključuje morfologiju, koja proučava tvorbu riječi, i fonologiju, koja proučava jezični sustav glasova.
Lingvistika je znanstvena disciplina posvećena proučavanju ljudskih jezika, a sastoji se od tri glavna podpodručja. Prvi se usredotočuje na oblike jezika, a uključuje sintaksu, morfologiju i fonologiju. Drugi se bavi značenjem u jezicima i uključuje proučavanje semantike i pragmatike. U trećoj grani lingvistike istraživači se bave jezicima u različitim kontekstima, uključujući povijest, ljudsku evoluciju i neuroznanost.
Riječ “sintaksa” potječe od grčke sintakse, što znači “uređenje”. Sintaksa u lingvistici bavi se načinima na koje se elementi rečenice ili fraze mogu rasporediti i preurediti kako bi izrazili različita značenja. Na primjer, u govornom i pisanom engleskom jeziku rečenice se često grade prateći subjekt s glagolom i izravnim objektom. Položaji riječi prenose odnos subjekt-objekat. Na primjer, rečenica kao što je “Pas je ugrizao mačku” prenosi značenje koje se razlikuje od “Mačka je ugrizla psa”, iako sadrži potpuno iste riječi.
Istraživači i studenti sintakse u lingvistici analiziraju jezike dijeleći rečenice i izraze u jedinice poznate kao “sintaktički atomi”. Sintaktički atom može biti jedna riječ ili može biti fraza koja prenosi jedno značenje. U prethodnom primjeru, riječ “the” nije sintaktički atom, ali “mačka” jest. U rečenici “Pas je ugrizao malu crnu mačku koja živi u susjedovoj štali” cijela fraza “mala crna mačka koja živi u susjedovoj štali” je jedan sintaktički atom.
U nekim se jezicima struktura rečenice ne koristi za prenošenje odnosa između riječi. Umjesto toga, oblici samih riječi se mijenjaju kako bi komunicirali te odnose, a red riječi unutar rečenice je nebitan. Zbog toga je sintaksa u lingvistici usko povezana s morfologijom – proučavanjem kako nastaju riječi i kako se te formacije mijenjaju unutar strukture jezika. Ono što se sintaktički prenosi na engleskom može se morfološki prenijeti na drugom jeziku.
Sintaksa omogućuje govornicima da komuniciraju komplicirane misli raspoređujući male, jednostavne jedinice na smislene načine. Na engleskom, na primjer, rečenica može biti jednostavna kao međumeće od jedne riječi ili može biti dugačka kompozicija s više klauza nanizanih zajedno. Ljudski jezik je neograničen, jer čak i unutar pravila sintakse, ljudi mogu generirati nove rečenice ili fraze za izražavanje novih ideja ili iskustava.