Beat poezija predstavlja stil pisanja iz sredine 1950-ih i 1960-ih popularan u Greenwich Villageu u New Yorku i San Franciscu u Kaliforniji. Uključuje slobodnu vrstu pisanja koja promiče individualizam i protestira protiv gubitka vjere. Mala skupina boemskih autora i pjesnika stvarala je beat poeziju i postala poznata vođa Beat generacije.
Ovi su pisci odrasli tijekom Velike depresije u Sjedinjenim Državama i proživjeli su Drugi svjetski rat. Bili su razočarani svojim pogledima na poslijeratnu kulturu konformizma i materijalizma. Beat poezija oplakuje gubitak osobnih vrijednosti i vjere te promiče uvjerenje da je suvremeni život duhovno prazan.
Neki od najpoznatijih beat pjesnika su Allen Ginsberg, Lawrence Ferlinghetti, Jack Kerouac i William S. Burroughs. Neke beat poezije napisane tijekom tog doba bile su inspirirane zen budizmom i upotrebom droga za podizanje svijesti. Beat generacija istraživala je razne oblike misticizma, što je vidljivo u nekima od poezije.
Mnogi u starijoj generaciji u to su vrijeme izbjegavali teme u ritmskoj poeziji, vjerujući da su pjesnici nemoralni i delikventni. Ginsbergova pjesma “Howl” i Burroughova knjiga Goli ručak postale su predmet suđenja opscenosti, što je u biti stavilo ovaj stil poezije u središte pozornosti. Suci su zaključili da niti jedna pjesma nije opscena.
Beat poezija se često recitirala usmeno. Članovi Beat generacije obično bi se okupljali u Ferlinghettijevoj knjižari City Lights u San Franciscu kako bi čitali poeziju, obično uz jazz. Knjižara je postala glavno mjesto susreta mladih ljudi koji su se osjećali razočarani i razočarani starijom generacijom. Mnoge ulice oko dućana kasnije su nazvane po beat pjesnicima.
Neke se teme poezije usredotočuju na oslobođenje za crnce, homoseksualce, žene i Indijance. Protiče se cenzuri u bilo kojem obliku i promiče seksualnu slobodu. Ova vrsta poezije predstavlja rani pokušaj podizanja svijesti o ekologiji i tome kako ljudi štete planetu. Utjecao je na pjesme Boba Dylana, Beatlesa i drugih folk pjevača koji su postali popularni 1960-ih.
Beat Generation je zaslužan za nadahnuće antiratnog pokreta hipija 1960-ih i podizanje svijesti o ekološkim pitanjima. Neke od ovih pjesama izbjegavaju konformizam i promiču dekriminalizaciju marihuane, što je moglo utjecati na popularnost droga među hipijima. Oni su također mogli pomoći u pokretanju pokreta za ženska prava i prava homoseksualaca.
Povjesničari imaju različite stavove o tome zašto je ovaj stil pisanja nazvan beat poezijom. Neki tvrde da su se pisci osjećali potučeno i umorno zbog konzumerizma i nedostatka društvenih vrijednosti. Drugi kažu da se beat poezija odnosi na glazbeni ritam jazza koji se koristi u usmenoj recitaciji. Drugi pak tvrde da je Kerouac skovao izraz Beat Generation kako bi opisao svoj krug prijatelja.