Neoklasična poezija je okarakterizirana kao takva jer odražava ideje neoklasičnog razdoblja u povijesti koje se dogodilo u 17. i 18. stoljeću. Neke od glavnih tema u tom razdoblju uključivale su važnost razuma, morala i reda. Te su teme i sadržajno i oblikovno bile naglašene u neoklasičnoj poeziji.
Drugo vjerovanje tijekom neoklasičnog razdoblja bilo je da je ljudska priroda nepromjenjiva. To je jedan od razloga što su djela klasičnih grčkih i rimskih pisaca ponovno postala popularna te kako je to vremensko razdoblje dobilo ime. Umjesto da se fokusira na individualni izraz, sadržaj većine neoklasične poezije bio je imitacija ili revizija klasičnih djela. Drugim riječima, pisanje o novim idejama nije poticalo, ali je pronalaženje novih načina izražavanja klasičnih ideja bilo.
Druga zajednička značajka neoklasične poezije je važnost tematike. Također je bilo važno da se neoklasični autori usredotoče na općenitosti, a ne na specifičnosti. Ova vrsta poezije napisana je s namjerom da bude javna, a ne privatni izraz ideja ili emocija. Svrha književnosti, a posebno poezije, tijekom tog vremena bila je pružiti moralne upute čitateljima.
Važna je i forma neoklasične poezije. Vrste pjesama koje se moglo pisati bile su donekle ograničene na iste vrste napisane tijekom klasičnog razdoblja, a bilo je važno da su se pjesnici strogo pridržavali metra i rime određene vrste stiha. Neka djela napisana u to vrijeme uključivala su tragedije, komedije, ode i pastorale, da spomenemo samo neke. Međutim, dominantna vrsta pisanja u tom razdoblju bila je satira.
Satira je vrsta pisanja u kojoj se nešto ismijava. To se može učiniti na više načina. Jedan primjer satire bio bi lažni ep, kada se napiše duga epska pjesma o temi koja zapravo nije dostojna epa. Satira je često oblik društvenog komentara. Unatoč strogom pridržavanju pravila u većini oblika neoklasične poezije, satira je piscima nudila relativno veliku slobodu.
Iako su suzdržanost i red bili naglašeni, duhovitost je također bila važan element u to vrijeme. Postoji nekoliko poznatih pisaca neoklasične poezije. John Dryden, Alexander Pope i Jonathan Swift bili su svi popularni pisci tog razdoblja. John Milton, autor Izgubljenog raja, također je bio pisac u to vrijeme.