Mitološka aluzija je kada umjetničko, književno ili glazbeno djelo nagovještava dio mitologije. Ova mitološka aluzija mogla bi se odnositi na autohtonu kulturu zemlje ili upućivanje na mitologiju druge kulture. Takve aluzije nisu proširene; nisu reprezentacije, metafore ili personifikacije. One su kratke usputne reference na nešto mitološko što obično razumije gledatelj, čitatelj ili slušatelj.
Mitologija je skup folklora iz zajedničke kulture. Mnoge su mitologije prešle kulturne granice kako bi formirale panregionalnu, panreligijsku ili pankontinentalnu mitologiju. Grčka i rimska mitologija, na primjer, postale su važne za europski folklor i identitet u cjelini. Veći primjer je učinak židovske mitologije na cijeli svijet do kojeg su došla interpretacija judaizma, kršćanstva i islama. Svaka mitologija pokušava ne samo prikupiti narodne priče, nego i objasniti pojave u svijetu, poučiti moralu i objasniti porijeklo naroda.
Aluzija je figura govora. Takve brojke su kratke i kratkotrajne. To znači da pričom ili umjetničkim djelom ne dominira aluzija otvoreno ili subverzivno, već se njime koristi da poveća priču koja se ispriča. Aluzije, uključujući mitološke aluzije, često se nazivaju referencama i koriste se u književnim djelima, umjetnosti i TV emisijama kako bi se naznačilo znanje o nečemu ili da bi se to odalo počast. Dobar primjer korištenja referenci može se naći u TV emisijama i filmovima redatelja Edgara Wrighta i pisca-glumca Simona Pegga kao što su “Spaced”, “Shaun of the Dead” i “Hot Fuzz”.
William Shakespeare mnogo je koristio mitološku aluziju u svojim dramskim dramama. “Romeo i Julija” koristi široku paletu kalambura, često seksualne prirode, ali aludira i na mitologiju. Romeo se nada da će sunce pobijediti mjesec, što znači da će osvojiti Juliju, ali aludira na ideje iz starih mitologija kao što je Egipat o Mjesecu i suncu koji se bore svake noći. U “The Tempest” Shakespeare spominje jednoroge, a u “Kako vam se sviđa” i “Mnogo buke oko ničega” dvaput se poziva na Leandera.
Serija “Harry Potter” još je jedan primjer mnogih mitoloških aluzija na djelu, kao i izravne upotrebe mitoloških bića, a Remus Lupin je najočitiji likantrop od “Američkog vukodlaka u Londonu”. Removo ime aludira na rimski mit o Romulu i Remu, blizancima o kojima brine vučica. Ožiljak Harryja Pottera mogao bi biti mitološka aluzija na Caina i način njegovog posvojenja na Cyrusa ili Krišnu. Knjige također aludiraju na Snjeguljičino ogledalo i na strašnog psa čuvara pakla, Cerberusa preko Hagridovog psa, Fluffyja.
U umjetnosti se također može naći mnogo primjera. To uključuje djela kao što je Michelangelov “Posljednji sud” koji se nalazi u Sikstinskoj kapeli. Na dnu inače naizgled kršćanskog djela je Charon, lađar koji prevozi dušu preko rijeke Styx.