Jaka imenica je riječ koja se odnosi na određenu osobu, mjesto ili stvar, koja je evokativna i prilično specifična. Ove riječi obično ukazuju na nešto što čitatelj može lako vizualizirati i s čim se povezati, osiguravajući postizanje precizne slike i koncepta koji pisac želi označiti. Nasuprot tome, slabe imenice obično su nejasnije i suptilnije, što čitatelju dopušta zabunu ili ukazuje na manje specifičnu ideju. Jaka imenica u drugim jezicima, kao što je staroengleski, odnosi se na vrstu imenice određene deklinacije, što ukazuje na sufiks koji se koristi za promjenu oblika ili vremena.
Funkcija jake imenice je poput bilo koje druge vrste, iako u tu svrhu služi na određeniji način. Na primjer, riječ “vozilo” je imenica koja opisuje neku vrstu predmeta koji se može koristiti za prijevoz nekoga s jednog mjesta na drugo. Međutim, ovo nije specifična ili opisna riječ, pa jaka imenica može preciznije funkcionirati unutar rečenice. Umjesto “Ušao je u svoje vozilo”, može biti učinkovitije reći: “Ušao je u svoj sportski automobil”.
Riječi poput “vozila” ili “pasa” često se smatraju slabim imenicama, osobito u kreativnom pisanju u kojem se potiču detalji. Pridjevi se lako mogu izbjeći upotrebom jake imenice koja pomaže u naznačivanju ideje koja bi se mogla prenijeti opisom slabe imenice. Umjesto navođenja “velikog psa”, na primjer, za pisca bi moglo biti učinkovitije koristiti “njemački ovčar”, što je posebna vrsta psa koji je općenito velik.
To također može pomoći u sprječavanju zabune u rečenici poput: “Izbjegavajući vozila iznad glave, došao je do svog vozila i ušao.” Vrste vozila u cijeloj rečenici su nejasne, a značenje radnje prilično je zbunjujuće. Često je učinkovitije da pisac u svakom slučaju upotrijebi jaku imenicu i napiše: “Izbjegavajući helikoptere koji su kružili iznad glave, otrčao je do svog čamca i skočio na njega.”
U nekim jezicima jaka imenica može ukazivati na određeni način na koji se deklinacija rukuje unutar tog jezika. Stari engleski, na primjer, koristi različite vrste deklinacije, što ukazuje na promjene u imenici putem sufiksa kao što je upotreba “-s” za deklinaciju množine u modernom engleskom. Jake imenice u staroengleskom imaju određene sufikse koji se koriste za označavanje oblika množine ili jednine različitih padeža, kao što je nominativni padež koji se koristi kao subjekt rečenice. Slabe imenice koriste druge vrste deklinacije, a ova je razlika uspostavljena kako bi ukazala na to kako se te imenice mijenjaju da bi poprimile različite oblike.