Hipoteza kritičnog razdoblja je teorija u proučavanju usvajanja jezika koja postavlja da postoji kritično razdoblje u kojem ljudski um najlakše može usvojiti jezik. Ova se ideja često razmatra s obzirom na osnovno usvajanje jezika, a oni koji se slažu s ovom hipotezom tvrde da se jezik mora naučiti u prvih nekoliko godina života ili je u suprotnom sposobnost usvajanja jezika uvelike otežana. Hipoteza kritičnog razdoblja također se koristi u usvajanju sekundarnog jezika, s obzirom na ideju vremenskog razdoblja u kojem se sekundarni jezik može najlakše usvojiti.
S obzirom na usvajanje primarnog jezika, koje se odnosi na proces kojim osoba uči svoj prvi jezik, hipoteza o kritičnom razdoblju prilično je dramatična. Ova ideja ukazuje da osoba ima samo određeno vremensko razdoblje u kojem može naučiti prvi jezik, obično prve tri do deset godina razvoja. Tijekom tog vremena jezik se može naučiti i usvojiti kroz izlaganje jeziku; dovoljno je samo slušati druge kako stalno i redovito govore. Međutim, kada to vremensko razdoblje završi, oni koji se slažu s hipotezom kritičnog razdoblja tvrde da usvajanje primarnog jezika može biti nemoguće ili uvelike narušeno.
Postoji mnogo istraživanja o razvoju ljudskog mozga koja podržavaju ovu hipotezu, ali ju je još uvijek teško dokazati. Jedan od jedinih uvjerljivih načina za dokazivanje ove hipoteze bio bi izoliranje osobe od djetinjstva do otprilike desete godine, bez izlaganja ljudskom govoru. Međutim, takav odgoj bio bi nezamisliv, pa se ovakva vrsta pokusa ne može provesti i hipoteza ostaje uglavnom nedokazana.
Nesretne situacije u kojima je dijete bilo zlostavljano i izolirano od strane njegovih ili njezinih skrbnika pružile su prilike za potporu hipotezi o kritičnom razdoblju. U barem jednom slučaju, medicinska skrb i proučavanje djeteta pokazali su da je potpuno usvajanje jezika gotovo nemoguće. Iako je ova pojava podržala hipotezu, sekundarni čimbenici poput mogućeg oštećenja mozga čine dokaze pogrešnim.
Hipoteza kritičnog razdoblja također se često primjenjuje na usvajanje sekundarnog jezika, iako na nešto manje dramatičan način. Što se tiče sekundarnog jezika, mnogi lingvisti i logopedi se slažu da se drugi jezik može lakše usvojiti kada je netko mlad. Istraživanja mozga pokazuju da se u mladosti mozak još uvijek brže razvija i da se nove jezične informacije mogu lakše obraditi i ugraditi u mozak. Međutim, kada to razdoblje završi, usvajanje sekundarnog jezika je još uvijek moguće, iako može biti teže.