T-jedinica je najkraća količina pisanja na koju se rečenice mogu podijeliti, prema gramatičkim pravilima. Stručnjaci definiraju T-jedinicu kao glavnu rečenicu s priloženim mogućim podređenim rečenicama. Ovaj izraz je izmislio netko po imenu Kellogg Hunt 1960-ih. Jezični analitičari ga koriste kako bi saznali više o tome kako ljudi koriste određeni jezik i kako očuvati gramatičku ispravnost u govoru i pisanju.
Lingvisti i drugi akademici mogu raspravljati o tome je li jedinica T sama po sebi rečenica ili je najbolje ovu jedinicu govora nazvati frazom. Općenito, T-jedinice imaju većinu karakteristika potpune rečenice. Da pogledamo neke od kraćih primjera T-jedinica, korisno je znati da su sve što je potrebno za potpunu rečenicu imenica subjekta i glagol. Na primjer, jednostavna fraza od dvije riječi kao što je “trčao sam” može se klasificirati ili kao T-jedinica ili kao potpuna rečenica; drugi živopisniji primjeri uključuju one na koje se poziva poznati pisac Stephen King, poput “šljive pobožavaju”. Iako ovi mali dijelovi jezika mogu pomoći početnicima da razumiju T-jedinice, duže rečenice će im dati priliku da razlože složeniju frazu na pojedinačne samostojeće dijelove.
Veća analiza T-jedinice često može imati koristi od razumijevanja kako se duže rečenice mogu raščlaniti na više T-jedinica. Instruktor lingvistike ili profesor u nekim drugim akademskim područjima mogao bi zamoliti studente da razlože rečenicu poput ove u T-jedinice: “Išao sam na zapad i došao sam do kuće.” Ovdje bi se, tehnički gledano, rečenica mogla rastaviti u dvije odvojene T-jedinice: “Išao sam na zapad. Došao sam do jedne kuće.” Međutim, ako je izvorna rečenica bila “Hodao sam na zapad dok nisam došao do kuće”, dvije se jedinice ne mogu razdvojiti bez žrtvovanja nekog značenja. Ovo je samo jedan slučaj u kojem će vam poznavanje pravila za T-jedinice dobro doći u gramatičkoj analizi govora ili teksta.
Lingvisti također često govore o raznim vrstama klauzula koje su pridružene T-jedinici. Ove klauzule često su razlozi zašto se rečenica ne može podijeliti na manje dijelove. Neke od ovih vrsta rečenica uključuju priloške rečenice i druge podređene rečenice koje su uglavnom opisne i uključuju prijedloge. Učenje o različitim vrstama podređenih rečenica može pomoći da učenik bude vrlo dobar u prepoznavanju i raščlanjivanju T-jedinica.