Romantizam je bio umjetnički i intelektualni pokret koji je nastao u Europi sredinom 18. stoljeća kao alternativa idealima industrijske revolucije i prosvjetiteljstva. Dostigavši svoj vrhunac u kasnom 18. i ranom 19. stoljeću, naglašavao je važnost emocija, osjetljivosti, strasti, mašte i intuicije nad razumom. Pokret je također pridavao veliku vrijednost ljepoti prirode i divljine te često naglašavao osjećaj nostalgije za prošlošću, veličajući srednjovjekovno razdoblje i narodnu kulturu. Ljudi su te pojmove izražavali u književnosti, umjetnosti, glazbi, kazalištu, arhitekturi te nacionalizmu i politici. Analiza jesu li te osobine vidljive u djelu ili ih netko drži obično je najbolji način da se utvrdi pripada li neka osoba ili predmet razdoblju, jer era nema stroge datume početka i završetka.
Književnost
U književnosti je romantizam potaknuo obnovljeno zanimanje za pretkršćansku mitologiju Njemačke, Skandinavije i Finske. Nijemac Johann Wolfgang von Goethe bio je jedan od najutjecajnijih autora tog vremena, a njegov je roman Tuge mladog Werthera kao protagonist imao raspoloženog, osjećajnog umjetnika. Jacob i Wilhelm Grimm, njemački jezikoslovci poznatiji kao braća Grimm, iskoristili su svoj talent u kulturološkim istraživanjima za prikupljanje i objavljivanje narodnih priča.
Spisi engleskih pjesnika Williama Wordswortha i Samuela Taylora Coleridgea istraživali su teme prirode i emocija na pjesničkom jeziku koji je bio jednostavniji od visoko formalne poezije 18. stoljeća. Drugi engleski pisci tog razdoblja su Lord George Gordon Byron, Percy Bysshe Shelley, Mary Shelley i John Keats. Roman Mary Shelley, Frankenstein, sadrži i strastvenog izopćenika kao protagonista, kao i opise divlje i neukroćene prirode koji odražavaju unutarnje muke lika.
Američki pisci također su pokazali utjecaj romantike. Nathaniel Hawthorne, najpoznatiji po Scarlettovom pismu, bavio se čovjekovom grešnom prirodom i često je uključivao moralnu ili etičku poruku u svoja djela. James Fenimore Cooper koncentrirao se uglavnom na prirodu i život na granici, a većina znanstvenika smatra njegov Posljednji od Mohikana svojim remek-djelom. Edgar Allan Poe, autor mračnih priča i pjesama kao što su The Tell-Tale Heart i The Raven, poznat je po svojoj koncentraciji na smrt i misteriju.
Umjetnost
Umjetnici tog vremena uglavnom su se fokusirali na izražavanje raspoloženja, počevši prvo sa slikama vremena i krajolika. Kombiniranje ekstrema u prirodi sa stvarnim povijesnim događajima bio je popularan trend, jer su ljudi pokušavali prijeći na ideju da su Viša sila i sile svijeta mnogo jače od ljudi. Uobičajeni su bili labaviji, izražajniji potezi kista, a umjetnici su često birali gotičke, sablasne ili nostalgične teme. Važni slikari tog razdoblja su Francisco Goya, Theodore Gericault, Eugene Delacroix i JMW Turner.
Glazba
U glazbi su pojedinci izražavali romantizam kroz povećanu upotrebu narodnih melodija. Važna je bila i javna ličnost umjetnika, a društvo je očekivalo od skladatelja i izvođača da odglume svoje stvaralačke borbe i prepuste se strastvenim, umjetničkim temperamentima, posebice kao solisti. Mnogi povjesničari vide Ludwiga von Beethovena kao prvog velikog skladatelja ove žile, iako ga drugi smatraju “prijelaznijim” jer su u njegovim djelima prisutni elementi klasicizma i romantizma. Drugi veliki skladatelji tog doba su Frederic Chopin, Richard Wagner, Franz Liszt, Hector Berlioz, Giuseppe Verdi i Petar Čajkovski.
Odvažna sloboda i emocije tako karakteristične za to doba djelomično su se pojavile u glazbi jer su se proizvođači instrumenata koristili razvojem industrijske revolucije kako bi revidirali ključne mehanizme i cjelokupni dizajn. S ovim poboljšanjima, igrači su uvelike poboljšali svoju tehniku i bili su sposobni izvoditi zvukove i pasaže koji prije ne bi bili vrlo izvodljivi. Naglasak na prirodi i običnom čovjeku rezultirao je nastupima za sve, a ne samo za elitu, a publika je bila ispunjena ljudima koji su, unatoč nedostatku glazbene naobrazbe, uživali u djelima zbog izražajnosti i osjećaja dramske povezanosti.
Kazalište
Dok su se prethodni redatelji, glumci, glumice i scenska ekipa držali skupa formaliziranih pravila izvedbe, oni u eri romantizma odbacili su strukturu po strani, naglašavajući više izražaja i individualnosti. Jako su cijenili detalje i voljeli su scenarije koji prikazuju prave heroje i heroine. Mnogi dramatičari su se za inspiracijom obraćali Shakespeareu, a ravnotežu su pokušavali pronaći u spajanju grotesknih i lijepih elemenata, komedije i tragedije. Vjerovanje da te mješavine bolje predstavljaju složenost čovjeka i društva bilo je najvažnije.
Arhitektura
Počevši od Francuske, ljudi su često gradili strukture u gotičkom stilu tijekom romantičnog razdoblja, što je značilo korištenje velikih prostora i, u većini slučajeva, korištenje nadsvođenih stropova sa šiljastim lukovima. Cjelokupni dizajn zgrade bio je linearan, sadržavao je mnogo velikih prozora kako bi svjetlost, koju su pojedinci povezivali s duhovnošću, mogla ući u sobe. Mnogi graditelji ukrasili su ono što su stvorili kipovima, posebno gargojlima.
Nacionalizam i politika
Jedna od posljedica fokusiranja na narodnu kulturu bio je porast nacionalizma. To je posebno bio slučaj u Njemačkoj, gdje su pisci pozivali na jedinstvo između mnogih malih njemačkih država, i kao izraz zajedničke njemačke kulture i kao sredstvo za odupiranje francuskoj vojnoj ekspanziji. Koncepti pokreta također su bili vrlo privlačni u Sjedinjenim Državama, jer su poticali ljude da se sami odvaže za slobodu, potaknuvši doseljenike i imigrante da se doslovno kreću prema divljini Zapada dok su razvijali vlastiti osjećaj domoljublja.
Odbijam
Iako je ovaj pokret doživio velik uspjeh, ljudi su s vremenom počeli uviđati vrijednost u prihvaćanju života i svijeta onakvim kakav jest, u tome da ne pokušavaju ništa preuveličati ili dodati boju tamo gdje toga zapravo nije bilo. Realizam se razvio kao odgovor na romantične ideale, karakteriziran snažnom željom za istinom i točnošću. Iako su djela iz ovog kasnijeg vremena ponekad okarakterizirana kao pojednostavljena i nisu nužno dramatična kao njihovi prethodnici, ipak su iznimno vrijedna jer daju uvid u način na koji su ljudi i društva razmišljali i funkcionirali.