Prema povijesnoj legendi, uzvik Marie Antoinette: “Neka jedu kolač!” bila je kap koja je deva prelomila leđa tijekom Francuske revolucije. Priča kaže da je francuska kraljica Marie Antoinette bila obaviještena da njeni podanici gladuju jer nemaju kruha. Bila je toliko razmažena i bez dodira sa realnošću života za siromašne da je predložila da umjesto toga jedu kolače, što bi i učinila da nema kruha. Marie Antoinette je osuđena za izdaju i pogubljena 1793., nekoliko mjeseci nakon što je njezin suprug, kralj Luj XVI., doživio istu sudbinu.
U stvarnosti, izraz prethodi vladavini Marie Antoinette. Jean-Jaques Rousseau, filozof koji je utro put demokraciji i socijalizmu, pisao je o “princezi” koja je rekla: “Qu’ils mangent de la brioche”, kada je čula da seljaci nemaju kruha. Iako brioš nije tako ekstravagantan kao kolač, fraza u osnovi ima isto značenje. Priča koju je ispričao Rousseau poslužila je za ilustraciju golemog jaza između bogatih i siromašnih njegova vremena, ali je napisana kada je Marija Antoaneta bila tek dijete, a još ne kraljica Francuske.
Nitko ne zna pravo podrijetlo izraza “neka jedu kolače”, ali možda je to bio skup protiv izrabljivanja siromašnih, a ne olaban komentar koji otkriva govornikovo neznanje. U Francuskoj u 18. stoljeću, pekari su po zakonu morali prodavati brioš i druge fensi kruh po istoj cijeni kao i obični kruh ako potonjeg nije bilo na zalihama. Stoga je izvorna izjava možda značila “ne dopustite siromašnima da gladuju ako običan kruh nije dostupan”.
Jedan biograf tvrdio je da je supruga Luja XIV., Marie-Therese, prva izgovorila “Neka jedu kolač”, ali ostaje nejasno je li priča isključivo činjenična ili je jednostavno metafora dekadencije francuske aristokracije.