Ponavljanje je uobičajena komponenta poezije i može se pojaviti kao jedna riječ ili izraz koji se koristi u pjesmi ili kao cijela strofa koja se više puta koristi. Različiti pjesnici koristili su ponavljanje u poeziji kako bi postigli mnogo različitih ciljeva, u rasponu od naglašavanja određene točke do olakšavanja pamćenja pjesme. Često se koristi za dopunu ili čak zamjenu nekih formalnih komponenti poezije, kao što su metar i rima. Ponavljanje se također može odnositi na ponavljanje određenih zvukova kako bi se proizveli određeni efekti, kao što su aliteracija ili rima. Mnogi pjesnici se usredotočuju na zvuk i ritam svojih pjesama barem koliko i na značenja, pa je ponavljanje moćno oruđe jer se njime može manipulirati i jednima i drugima.
Jedna od najčešćih upotreba ponavljanja u poeziji je isticanje određene riječi ili izraza u svrhe kao što je skretanje pozornosti na određenu temu ili ukazivanje na kontrastne upotrebe dane riječi. Stupanj u kojem se ponavljanje koristi uvelike varira. Neke pjesme ponavljaju istu riječ ili frazu u svakom pojedinom retku, dok je druge ponavljaju samo u nekoliko strofa ili samo dvaput u cijeloj pjesmi. Ponavljanje može čak i prekoračiti granice jedne pjesme. Pjesnici često objavljuju knjige svoje poezije, a ponavljanje se može koristiti kroz njihove pjesme kako bi dali osjećaj jedinstva i kohezije u zbirci.
U manjem opsegu, ponavljanje se može odnositi na ponavljanje određenih zvukova. Zvukovi koji se ponavljaju koriste se za stvaranje rima, koje su vrlo česte u mnogim različitim oblicima poezije. Neki pjesnici odlučuju dati prednost određenom podskupu zvukova kroz cijelu pjesmu kako bi stvorili ili izbjegli određeni učinak, često tako da oblik odgovara značenju. Ponavljanje u poeziji o ljubavi i udobnosti, na primjer, može uključivati favoriziranje mekih, nježnih zvukova uz izbjegavanje tvrđih ili oštrijih zvukova, poput onih koje proizvodi tvrdo “k” ili “g”.
Prije nego što je fizičko pisanje poezije postalo raširena praksa, važne pjesme često su se prenosile usmenom predajom. Ponavljanje je učinilo takve pjesme daleko lakšim za pamćenje, jer su se ponavljani segmenti mogli koristiti za mjerenje napretka kroz pjesmu i sami po sebi bili su laki za pamćenje. Mnoge rane epove i druge duge pjesme posebno karakterizira prisutnost ponavljajućih dijelova. Ponavljanje u poeziji ovog oblika često ima dvostruku svrhu olakšavanja pamćenja i dodavanja naglaska na važne točke.